Helsinški odbor za ljudska prava RS u okviru svojih aktivnosti u projektu Antikorupcijske mreže ACCOUNT, realizovao je uličnu akciju i anketu koja je imala za cilj da ispita percepciju korupcije građana Bijeljine.

Anketa je rađena u periodu od 18.10.2013. do 31.10.2013. godine, a sproveli su je studenti koji volontiraju u Forumu studenata HORS-a, Suzana Mitrović, Ljiljana Kraljević i Vanja Blagić.

Anketa je sprovedena na tri načina:
Anketu su sproveli na Univerzitetima Bijeljine, gdje je ispitano 47 studenata.

Anketu su sproveli putem telefona, nasumice izabrani lokalni brojevi, gdje je ispitano 37 građana.
Anketu su sproveli u centru grada, gdje je ispitano 97 građana.

U okviru ove kampanje učestvovao je 181 ispitanik, prosječne starosti 32 godine.

ANKETA ZA GRAĐANE

Prema rezultatima ankete koja je sprovedena među građanima Bijeljine, uočeno je da se njihova percepcija o korupciji ne mijenja, odnosno postoji mišljenje da ona pogađa kako javni, tako i privatni sektor našeg društva.

Takođe po rezultatima ankete moglo se utvrditi da je korupcija veoma štetna pojava, te da je poštovanje zakonske regulative najefikasniji način borbe.

S druge strane, od ukupnog broja ispitanika, 35% njih na pitanje “Šta je korupcija” odgovorilo da je to: Nešto što predstavlja “nužno zlo” u svakom društvu – nije dobro, ali može biti korisno. Takođe, 15% građana na isto pitanje je dalo odgovor da je to “nešto šti je uvijek postojalo i što će uvijek postojati”.

Uzroci korupcije su različiti, a po ovim rezultatima najveći uzrčnici su Nemoral i nepoštenje u društvu i ovako razmišlja 22% građana Bijeljine, dok recimo samo 8% građana smatra da je uzrok korupcije “Bezakonje i nepostojanje pravne države”.

Zdravstvo je mjesto gdje najviše ima korupcije smatraju ispitanici i ovako razmišlja 36% ispitanih građana, dok najmanje korupcije ima u Lokalnoj samoupravi kako razmišlja 6%ispitanih.


Velika nezaposlenost se odrazila i na ovu anketu, pa je tako na pitanje U kojim situacijama bi platili mito, 34% ispitanika odgovorilo u situaciji kada bi tako dobili posao, dok bi 9% ispitanih platilo mito da im dijete dobije bolju ocjenu, odnosno da položi ispit.

Kada bi došli u situaciju da prijave korupciju, najveći procenat ispitanih građana bi je prijavili medijima i ovako razmišlja 31% njih, dok bi recimo 24% ispitanika korupciju prijavilo tužilaštvu, a 18 policiji.

Posljednje u nizu anketnih pitanja se odnosilo na suzdržavanje od prijave korupcije, odnosno iz kojih razloga bi se građani suzdržali da prijave korupciju.
Najveći procenat ispitanih, odnosno 33% odgovorilo je da se “Korupcija ne može spriječiti”, dok recimo  13% ispitanih bi se suzdržalo da prijavi korupciju jer “Ima važnijih problema od korupcije”.

ANKETA STUDENATA

Slična anketa o percepciji korupcije sprovedena je i među studentima. Ono što se moglo izvući iz ove ankete jeste da ipak studenti nisu bili spremni da govore o korupciji na fakultetima, čak i u anonimnoj anketi.

Generalno, studenti samtraju da je korupcija najveći problem društva i tako smatra 31% ispitanih studenata, dok velikih 24% ispitanih studenata nema stav o tome koliko je korupcija problem društva.

Najveći procent ispitanih studenata, njih 24%, smatra da korupcije ima najviše u zdravstvu, dok 6% ispitanih studenata smatra da korupcije najviše ima u državnoj upravi.

Ono što se najviše odnosilo na studente u ovoj anketi, bila su pitanja korupcije na fakultetima, pa tako na pitanje o tome koliko je korupcija raširena na Univerzitetima/fakultetima, 37% ispitanih studenata kaže da je kao u ostalim oblastima. Da korupcije na fakultetima ima više nego u drugim oblastima smatra 19% ispitanih, dok recimo 27% posto ispitanih smatra da korupcije na fakultetima ima manje nego u drugim oblastima.

Ključno pitanje za ispitane studente je bilo šta je za njih korupcija na fakultetu. Najveći procent ispitanih, 27% smatra da je korupcija „kupovina“ ispita, dok recimo 10% ispitanih korupcijom smatra kupovinu nenovčanog poklona, odnosno „mali znak pažnje“.

O konkretnim vidovima korupcije sa kojima su studenti bili upoznati odnosili su se na korišćenje veza i poznanstava, nenovčani poklon profesoru/saradniku, ili uslovljavanje studenata da kupe knjigu kod profesora.

Na pitanje šta je češći slučaj koji uzrokuje postojanje korupcije na Univerzitetu, studenti su odgovarali ovako:
- Traženje mita od strane profesora/saradnika/osoblja – 39.5%
- Nuđenje mita od strane studenata, kada im niko i ne traži direktno – 37.5%;
- Ne zna, nema stav o tome, smatra da nema korupcije na Univrzitetu – 23%.

Na kraju, studentima je postavljeno pitanje na osnovu čega su zaključili da postoji korupcija na Univerzitetu. Najmanji procent od 9% je imalo lično iskustvo, odnosno učestvovalo je u korupciji, a 27% je na osnovu iskustva kolega koje poznaju zaključilo da ima korupcije na fakultetu, dok je zanimljivo da je 11% studenata utvrdilo da ima korupcije na osnovu “raskoraka” između plata zaposlenih i toga kako žive.

Od ukupnog procenta, 19% studenata je na osnovu medija zaključilo da ima korupcije na fakultetima.