Nevladina organizacija GARIWO, u četvrtak, 6. marta, na Evropski dan sjećanja na pravednike, organizuje sedmu svečanu Akademiju dodjele Nagrada Duško Kondor za građansku hrabrost i afirmaciju građanske hrabrosti.
Akademija će biti održana u Bosanskom kulturnom centru u Sarajevu, Branilaca Sarajeva 24, s početkom u 12 sati.
Ovogodišnji laureati Nagrade Duško Kondor za građansku hrabrost su: Vlado Trifunović (Srbija), Milan Levar (Hrvatska) – Nagrada mu se dodjeljuje posthumno, Asmir Fatkić (BiH) i Višnja Marilović (BiH).
Nagradu Duško Kondor za afirmaciju građanske hrabrosti dobio je Milan Popović (Crna Gora).
Osim
dodjele Nagrada, prisutni će o svako laureatu vidjeti petominutni
dokumentarni film. Filmovi su nastali u produkciji NVO GARIWO.
Također, prisutni će moći uživati u nastupu Irine Kapetanović, hora Proleter, govorenju poezije Mikija Trifunova, u kompoziciji Entr'acte, autora Jacques Iberta u izvedbi Valentine Dimitrijević (flauta) i Enesa Ibričevića (gitara) te u scenskom performansu glumaca Ajle Hamzić i Admira Šehovića pod naslovom Zgrabiti i zdrobiti.
Ulaz na Akademiju je slobodan.
NVO
GARIWO ustanovila je 2007. Nagradu Duško Kondor za građansku hrabrost i
Nagradu Duško Kondor za afirmaciju građanske hrabrosti, čiji je cilj
odavanje priznanja onima koji su svojim ličnim zalaganjem iskazali
građansku hrabrost ili doprinijeli njenoj afirmaciji.
Komisija
je prilikom odabira laureata primjenjivala i dva osnovna kriterija
predviđena za pravednike: da su pojedinac ili grupa nešto značajno
rizikovali prilikom iskazivanja građanske hrabrosti i da nisu tražili
niti primili materijalnu ili bilo kakvu drugu naknadu za učinjeno.
Obrazloženje
međunarodne Komisije za dodjelu nagrada Duško Kondo za građansku
hrabrost i Duško Kondor za afirmaciju građanske hrabrosti
Milan Levar, Gospić, Hrvatska – za građansku hrabrost - posthumno
Milan
Levar rođen je u Gospiću, Hrvatska, 1954. godine. Po struci je bio
automehaničar, a u ratu je postao i oficir Hrvatske vojske. Ubijen je
podmetnutom bombom u dvorištu svoje automehaničarske radionice u
Gospiću, 28. augusta 2000.
Nagrada
Duško Kondor za građansku hrabrost dodjeljuje se Milanu Levaru iz
Gospića, posthumno, zato što je, svjesno rizikujući i žrtvujući život,
iskazao građansku hrabrost, tako što je:
• U ratu odbijao da izvrši naredbe suprotne općeljudskim vrijednostima i njegovim ličnim, visokim moralnim ubjeđenjima.
•
1997. godine svjedočio pred sudom u Haagu o ratnim zločinima Hrvatske
vojske nad civilima uglavnom srpske nacionalnosti u Gospiću.
• Kao zaštićeni svjedok suda u Haagu odbio promjenu identiteta i mogućnost da napusti Gospić.
• Dostojanstveno podnosio sve prijetnje smrću upućene njemu i članovima njegove porodice zbog njegove borbe za istinu.
• 28. augusta 2000. godine ubijen podmetnutom bombom u dvorištu svoje automehaničarske radionice u Gospiću.
•
I u svojoj smrti prisutan te stalno pokazuje koliko još uvijek Hrvatska
nije u stanju da se adekvatno suoči sa svojom ratnom prošlošću jer ni
dan-danas njegove ubice nisu pronađene.
Vlado Trifunović, Srbija – za građansku hrabrost
Vlado
Trifunović rođen je 1938. godine u selu Rakeljić u opštini Prijedor
(BiH). Radni vijek proveo je u Jugoslovenskoj narodnoj armiji (JNA) gdje
je stekao čin generala. Njegovo posljednje namještenje bila je pozicija
komandanta garnizona JNA u Varaždinu (Hrvatska). Autor je tri knjige: Moja borba za istinu, Buđenje savesti – u borbi za istinu i pravnu državu i Neću milost.
Nagrada
Duško Kondor za građansku hrabrost dodjeljuje se Vladi Trifunoviću iz
Beograda, zato što je, iako svjestan rizika kojima se izlaže, iskazivao
građansku hrabrost, tako što je:
• Odbio da sa svojim vojnicima učestvuje u ratnim operacijama u Hrvatskoj.
• 22. septembra 1991. godine predao Hrvatskoj vojsci kasarnu u Varaždinu prethodno naredivši da se oružje u kasarni onesposobi.
• Uspio izvesti na sigurnu teritoriju 220 vojnika i 60 oficira.
•
Zbog svog čina u Srbiji, koja je bila u sastavu Savezne republike
Jugoslavije, osuđen za izdaju, a u Hrvatskoj za ratni zločin. Za sebe je
tim povodom rekao: „Ja sam jedini general kojega je Hrvatska osudila za
ratni zločin, a Jugoslavija zato što nisam počinio ratni zločin.“
•
Ostao dosljedan svom činu i svakodnevno se borio i bori se da sa sebe
skine etiketu „izdajnika i zločinca“. O tome kaže: „Moja prva misao bi
ponovo bila da spasavam ljude kojima ja komandujem.“
•
U Srbiji se uspio izboriti za pravdu te je Vrhovni sud Srbije 2010.
godine ukinuo presudu njemu i grupi njegovih oficira. Bori se da
nadležne instance u Hrvatskoj učine isto.
• U cjelini ispunio majčin amanet: „Majka me zaklela, kada sam završio vojne škole, da nikoga u crno ne zavijem.“
Asmir Fatkić, Bihać, BiH – za građansku hrabrost
Asmir Fatkić, rođen 1968. godine u Velikoj Gati, kod Bihaća. Po profesiji je imam, hatib i muallim.
Radio
u Islamskoj zajednici oko dvadeset godina u toku kojih je bio na
odgovornim dužnostima: sekretar UI Bihać 1995-1998; član IO Medžlisa IZ
Bihać 1998 - 2002; predsjednik Udruženja ilmijje Bihać 2002-2006;
predsjednik Izvršnog odbora Medžlisa IZ-e Bihać 2007 - 2008.
Nepravedno je razriješen te dužnosti 2008. godine. Suprug je i otac troje maloljetne djece.
Nagrada
Duško Kondor za građansku hrabrost dodjeljuje se Asmiru Fatkiću iz
Klokota kod Bihaća, zato što je, iako svjestan rizika kojima se izlaže,
iskazao građansku hrabrost tako što je:
•
Kao predsjednik Izvršnog odbora Medžlisa IZ u Bihaću, 2007. godine po
odluci IO Medžlisa IZ-e Bihać, kao odgovorna i ovlaštena osoba podnio
krivičnu prijavu nadležnom tužilaštvu protiv članova IZ koji su u
prethodnom periodu izvršili razne zloupotrebe položaja i krađu novca IZ.
•
Kao odgovoran građanin digao glas protiv krađe, prevara, zloupotreba i
kriminala i bio kažnjen tako što mu je Disiplinska komisija Rijaseta IZ
nezakonito dala otkaz „zbog istupa u javnim medijima“, sa obrazloženjem
da „nije smio podnositi krivične prijave koje su prouzrokovale niz
problema i negativan publicitet IZ“.
•
Jedini u istoriji IZ koji je digao svoj glas protiv kriminala u IZ i
nije poslušao preporuku tadašnjih vjerskih i političkih moćnika da
povuče krivične prijave.
• Zbog svog pravednog čina pet puta napadan u službi, a policija u kojoj je bilo korumpiranih nije ga željela zaštititi.
• Preživio i pokušaj ubistva u službi, nakon čega je, zbog stresa i traume, liječen u bolnici.
•
Ostao nepokolebljiv u borbi za pravdu i na insistiranje svojih
džematlija ostao njihov imam, hatib i muallim, iako nije zvanično
zaposlen, te ne prima platu niti ima osiguranje i penzioni staž.
•
Ostao istrajan i usamljen u borbi za istinu jer nema pravnu zaštitu
nadležnih državnih organa u zaštiti svog građanskog i radnog prava.
•
Vjerske predstavnike suočio sa njima samima i onim što bi trebali da
budu. Rekao je: „Ja sam se sa svojom ahmedijom čestito školovao da budem
častan čovjek, i moram biti časniji od svjetovnih lica. Poručujem svim
imamima i svim građanima da se niko ne smije miriti sa kriminalom u
svojoj sredini.“
Višnja Marilović, Sarajevo, BiH – za građansku hrabrost
Višnja
Marilović rođena je 1970. godine u Sarajevu (BiH). Samohrana je majka
dvoje djece. Bila je dugogodišnja uposlenica u sektoru za
ekonomsko-finansijske poslove Javne ustanove „Centar Skenderija“ (JU
„Centar Skenderija“) a sada je direktorica Udruženja za zaštitu
uzbunjivača.
Nagrada
Duško Kondor za građansku hrabrost dodjeljuje se Višnji Marilović iz
Sarajeva zato što je, iako svjesna rizika kojima se izlaže, iskazala
građansku hrabrost tako što je:
•
Prijavila niz nepravilnosti u poslovanju JU „Centar Skenderija“ gdje je
radila, uključujući i korupciju u samom vrhu preduzeća.
•
Dobila otkaz zbog svog čina i bila suočena s nizom neugodnosti
uključujući i prijetnje uzbunjivača i počela borbu za zakonsku zaštitu
ljudi sličnih njoj.
• Jedno vrijeme živjela pod policijskom zaštitom zbog prijetnji koje su joj upućivane.
• Ostala uporna u svojoj borbi i nakon otkaza postala direktorica Udruženja za zaštitu smrću upućene njoj i njenoj djeci.
Milan Popović, Podgorica, Crna Gora – za afirmaciju građanske hrabrosti
Milan
Popović rođen je 1955. godine u Andrijevici (Crna Gora). U
profesionalnom smislu ostvario se kao naučni radnik. Redovni je profesor
na Pravnom i Politikološkom fakultetu u Podgorici a saradnik je brojnih
naučnih ustanova, medija i nevladinih organizacija u Crnoj Gori i van
nje. Autor je brojnih knjiga, naučnih radova i novinskih tekstova.
Nagrada
Duško Kondor za afirmaciju građanske hraborsti dodjeljuje se Milanu
Popoviću iz Podgorice, Crna Gora, zato što je, iako svjestan rizika
kojima se izlaže, afirmisao građansku hrabrost u dugom periodu, od
početka devedesetih, tako što je:
• 1991. godine istupao na antiratnom mitingu u Titotgradu (sadašnja Podgorica) dok se uveliko spremao napad na Dubrovnik.
• Tokom rata otvoreno se suprotstavljao crnogorskoj ratnoj politici i njenom služenju projektu velike Srbije.
•
Bio jedan od najglasnijih zagovornika nezavisne Crne Gore nakon čijeg
se osamostaljenja suprotstavio njenoj kriminogenoj vlasti i svim
vidovima nasilja koje je provodio crnogorski režim.
• Zajedno sa Esadom Kočanom i Kočom Pavlovićem
podnio krivičnu prijavu protiv premijera, vrhovne državne tužiteljice i
ostalih iz državnog vrha, najodgovornijih za ratni zločin deportacije i
ubistva oko stotinu bosanskih izbjeglica 1992. godine.
• Ustao u odbranu Slobodana Pejovića, policijskog inspektora, koji je godinama svjedočio o zločinu deportacija, zbog čega je krenula hajka na njega.
• 2007. godine istupio iz članstva Internacionalne lige humanista zbog njihove odluke da Milu Đukanoviću i Svetozaru Maroviću dodijele svoja najviša humanistička priznanja.
• Inspirisan dramom koju je 1994. godine preživio slijepi Ibrahim Čikić, kojeg je vlast optužila da priprema diverzantske akcije te zvjerski nedužnog mučila, napisao roman Ibrahim, potresnu priču o zlu, čovjeku i nadi.
• Od 1991. godine do danas pretrpio niz uznemiravanja uključujući i prijetnje smrću, a u svojoj borbi nije poklekao.
(ACCOUNT)