Na zahtjev više novinara, Analitičko – istraživački tim UG Tendera, nakon detaljne analize predloženog sadržaja novog Nacrta, a imajući pri tom u vidu intencije iz stavova Direktiva EU iz 2004., 2007. i predloženih za 2011. godinu, naboljih rješenja iz ZJN-ova republika Hrvatske i Srbije i drugih evropskih zemalja, kao i bogatog iskustva učešća privatnih preduzeća u javnim nabavkama iz kojih su članovi Udruženja, te više provedenih neposrednih istraživanja, sačinio je širi Komentar na aktuelno stanje korupcije u javnim nabavkama, kao i neprimjerena rješenja sadržana u predloženom, inače trećem po redu Nacrtu u posljednje dvije godine.
U predloženom Nacrtu nakon dugo vremena konačno su ugrađeni obavezni stavovi iz odredbi Direktiva EU iz 2004. godine koji se odnose na djelatnost vodosnadbijevanja, energetike, saobraćaja i poštanskih usluga, što je svakako za pohvalu, kao i za ponuđače veoma korisno uprošćavanje priprema ponuda u kojima se umjesto originalnih ili ovjerenih, omogućuje dostava običnih kopija, dok prvonavedene su obavezne samo za one ponuđače koji pobijede na tenderima, kao što se to čini u evropskim zemljama i kod naših susjeda. Sva ostala rješenja i mehanizmi koje omogućuju i dovode do korupcije su ostali u igri, neki od njih su čak i pogoršani ali i dodani novi. Najveće slabosti predloženog Nacrta očituju se u: neobaveznosti donošenja planova nabavki; naplatama tenderskih dokumentacija od ponuđača; neosposobljavanju nabavnih službi i nesertifikovanju njihovih službenika; nemogućnosti blagovremenog uvida u ponude ponuđača po donesenoj odluci o izboru; zadržavanju podkriterija uslovi plaćanja u okviru kriterija za izbor ekonomski najpovoljnije ponude; okrupnjavanju javnih nabavki od strane Vijeća ministara; nedovoljnoj razradi i načinu primjene podjele predmetne nabavke na LOT-ove; neomogućavanju učešća ponuđačima za sve LOT-ove; nedovoljnoj obuhvatnosti kaznenim mjerama još više odredbi i bez navođenja konkretnih članova na koje se odnose; nedovoljnoj visini novčanih kazni za najodgovornije u ugovornom organu i ponuđaču i dr.
Značajnu poteškoću u provođenju novog Zakona neminovno će predstavljati podjela odredbi sadašnjeg Zakona koji ima 57 na čak 127 članova, ali i najavljeno u startu donošenje niza podzakonskih akata, čak 12 od strane Vijeća ministara i 9 od strane Agencije za javne nabavke, što nije bila praksa u drugim zemljama kod donošenja novih ZJN-ova. Iskustva iz dosadašnje prakse govore da prevelika normiranost, putem mnogih podzakonskih akata, usložnjuje, komplikuje i čini manje jasnim pristupe rješenjima, a samim time i otežava praktičnu primjenu pa i ostvarivanje duha, ali i svrhe Zakonom utvrđenog efikasnog regulisanja oblasti javnih nabavki.
Sadržaj Nacrta posmatran sa stanovišta antikoruptivnosti, jasno ukazuje da su Agencija i njen Odbor navedeni dokument pripremali pod presudno dominantnim uticajem koruptivnog lobija iz javnog i privatnog sektora, pa isti kao takav apsolutno neće moći da obezbijedi više nego potrebnu transparentnost javnim oglašavanjem postupaka, a time i učešće većeg broja ponuđača, kao i uspješniju efikasnost u provođenju samih procedura, a time ni očekivano nužno racionalnije raspolaganje javnim finansijskim sredstvima u svakoj od konkretnih predmetnih stvarno javnih nabavki roba, usluga i radova. Korupcija koja je uveliko u javnim nabavkama premašila iznos od 700 miliona KM godišnje, primjenom odredbi predloženog Nacrta nezaustavno će nastaviti daljnje povećanje punjenja džepova korumpiranih pojedinaca i evidentno dostići cifru od milijardu KM, obezbjeđujući tako BiH mjesto među najkoruptivnijim zemljama svijeta. Dakle, od nagovještavanog odlučnog provođenja kvalitetnog dokumenta „Strategija za borbu protiv korupcije 2009.-2014.“, koji bi u javnim nabavkama obuhvatao efikasne mehanizme za uspješnu prevenciju, edukaciju i pooštrene sankcije, sasvim je izvjesno da od očekivanog neće u dogledno vrijeme biti gotovo ništa. To poreski obveznici i građani prosto ne bi smjeli da dozvole, pa bi svi odgovorni i dobronamjerni u ovoj državi morali prosto rečeno skočiti na noge i uključiti alarme najodgovornijih u rukovodstvima, prije svega vodećih političkih partija, koje do sada kao i u aktivnostima u propremama za donošenje novog ZJN-a nisu ispoljili potrebnu političku volju, kao što su to učinili najodgovorniji u Hrvatskoj i Srbiji. Isto tako, nužno je izvršiti i pritisak na predstavnike u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti zahtjevajući od njih, da korupcija u javnim nabavkama konačno prestane da bude najkohezioniji faktor jedinstva u funkcionisanju vlasti, već naprotiv suštinska osnova za ideološku diferencijaciju po pitanju obračuna sa najvećom pošasti savremenog svijeta, a pogotovo Bosanskohercegovačkog društva. Da li su najodgovorniji u ovoj državi zaista spremni na radikalan zaokret i donošenje antikoruptivnog ključnog ne samo ekonomskog, već i društvenog, političkog, pa i moralnog Zakona, svakako uskoro ćemo vidjeti u Parlamentu BiH, tim više što će svakom delegatu UG Tender, na osnovu dogovora sa predstavnicima iz svih 13 političkih partija ponuditi antikoruptivne Amandmane, čijom bi ugradnjom u novi ZJN i odgovornijim i zakonitijim radom nadležnih institucija korupcija svela znatno ispod 10% i ne bi prelazila godišnji iznos od 250 miliona KM, iako se Tender odlučno zalaže za nultu toleranciju po pitanju korupcije u javnim nabavkama.
Razlozi zbog čega smo koruptivniji od naših susjeda i drugih zemalja na prostoru Evrope pa i šire
Šestomjesečno, niko u BiH ne zna ni stvarno stanje ukupne visine godišnjeg trošenja novca u javnim nabavkama, jer iznos od cca. 3.400 miliona KM se odnosi na samo 742 ugovorna organa, a ne i na sve, jer smatra se da ih u BiH ima više i od 2.000. Novinari čak i nama postavljaju pitanje zašto se inače ne prate i ne obezbjeđuju potpuniji podaci i kako je moguće da Agencija sa 20 zaposlenih za 7 godina rada ne raspolaže ni sa osnovnim relevantnim pokazateljima, pa očito nije ni čudo kako se nije mogao obezbijediti ni jedan od traženih podataka sa liste pitanja Evropske unije vazanih za aktuelno prisustvo korupcije u javnim nabavkama u BiH.
Pored navedenih izvjesno loših pokazatelja, korupciju je uveliko generisala katastrofalna slabost po pitanju pravne zaštite ponuđača. Od oko više od 8.000 žalbi KRŽ/URŽ-u, više od 50% istih je riješeno u korist ponuđača protiv ugovornih organa, ali samo formalno jer kao drugostepeni kontrolni organ nije dosljedno poštovao odredbe Zakona. Za period od 6 godina ni jedan ponuđač nije obeštećen, izrečeno je samo 8 novčanih kazni od 500 do 1.000 KM od mogućih 4.000, a podneseno je 5 krivičnih i jedna prekršajna prijava. Istovremeno u oko 60 presuda Suda BiH po tužbama u korist ponuđača u ovom segmentu ni jedan do sada nije uspio dobiti novčanu naknadu, što vjerovatno predstavlja jedinstven slučaj ne samo u evropskim državama. Navedena apsurdnost jasno ukazuje na svu besmislenost borbe ponuđača protiv počinilaca korupcije u javnim nabavkama, jer isti pored silnog maltretiranjaIzvjesne manjkavosti i nedostaci normativne prirode u aktuelnom Zakonu i podzakonskim aktima nisu bili presudni za uspješno provođenje javnih nabavki, jer značajan broj ugovornih organa veoma uspješno, korektno i odgovorno praktikuje da provodi javne nabavke, dok se na žalost u većini ugovornih organa to ne čini zbog sklonosti odgovornih u istima, ali i iz ključnog razloga, koji se prije svega odnosi na Agenciju za javne nabavke, a potom i Ured/Kancelarija za razmatranje žalbi, pa i Sud BiH, jer isti ne postupaju i ne provode dosljedno utvrđene im obaveze u odredbama ZJN-a. Takvom, tolerantnom i neprimjerenom dugogodišnjom praksom kontinuirano je ohrabrivalo, podsticalo i omogućavalo neodgovornim pojedincima u ugovornim organima i ponuđačima da manipulišu i zloupotrebljavaju odredbe ZJN-a svakako iz koruptivnih razloga, doprinoseći tako sve većoj ukupnoj neodgovornosti, javašluku i faktički devastaciji javnih nabavki.
Konkretno, Agencija u svom radu ne provodi dosljedno monitoringe nad: obavještenjima iz Sl. glasnika BiH, kao i evidentno brojnim neprimjerenim i nezakonitim ponašanjma ugovornih organa pri odabiru, ali i provođenju samih postupaka nabavki, te analizama brojnih nezakonitosti registrovanim u rješenjima KRŽ-a. Takvim pristupom izostala je potrebna praksa redovnog zatvaranja uočenih „rupa“ u Zakonu i time smanjivanja prostora za one koji ne poštuju i zloupotrebljavaju odredbe istog. Pod odlučujućim uticajem koruptivnog lobija Agencija je kroz Parlament (februara 2009. godine) progurala izuzetno štetnu izmjenu Zakona kojom su podignuti novčani cenzusi za nabavke roba i usluga na 50.000 KM, a radova na 80.000 KM, čime je otvoren prostor mnogim pojedincima u ugovornim organima sklonim korupciji da na netransparentan način putem konkurentskih zahtjeva bez javne objave enormno podižu cijene u svojim ponudama, praktikujući uz to i da veće nabavke dijele na konkurentske zahtjeve, kako bi koruptivna zahvatanja bila što veća i po tom osnovu dostižu godišnji iznos od 200-250 miliona KM, primjera radi navodimo da se u predloženom novom Zakonu Srbije svaka nabavka preko 3.500 KM mora javno objavljivati.
Tolerisanje ovakvog ponašanja podstaklo je brojne ugovorne organe da pribjegavaju provođenju i pregovaračkih postupaka bez objave, koji su u strukturi ukupno potpisanih ugovora u 2010. godini učestvovali sa 44%, dok je taj postotak u Republici Srbiji iznosio 24%, a Republici Hrvatskoj 14%. U istom periodu registrovan je i rast broja direktnih sporazuma, koji su isto tako netransparentni, u jednom ugovornom organu tokom 2009. godine primjenjen je čak 386 puta i to za nabavke mnogih roba koje su već obuhvaćene u drugim postupcima.
Šta je sve to praktično značilo za porast korupcije u BiH nabolje potvrđuje podatak da je 2008. godine vrijednost potpisanih ugovora po provedenim otvorenm postupcima u ukupnoj strukturi javnih nabavki u BiH iznosila 91%, a da je za nepune dvije godine, konkretno 2010. godine taj najtransparentniji i jedino moguć pošteni postupak sveden na samo 37%, sa tendencijom daljnjeg smanjenja za 3% u ovoj godini. Poređenja radi otvoreni postupak u javnim nabavkama EU iznosi 82%, Hrvatskoj 78%, a Srbiji 57%. Suštinski problem leži u tome što su cijene koje ponuđači nude u otvorenim postupcima niže prosječno od 20 do 60% od cijena u netransparentnim postupcima (direktnim sporazumima, konkurentskim zahtjevima i pregovaračkim postupcima bez objave). Ako se ima u vidu posljednji podatak iz Izvještaja Agencije za 2010. godinu, jer za 2011. godinu nije sačinjen, iako je novembar mjesec 2012., za razliku od naših susjeda koji to rade sa podnošenjem prigovora, žalbi i tužbi obavezni su da plaćaju naknadu za taksu od 20, 50, odnosno 100 KM. Dakle od onih koji su bili najuporniji u dokazivanju korupcije, jer zašto bi neko bez razloga u ugovornom organu kršio odredbe ZJN-a, ako nema lični interes, najveću korist je svakako imao i državni budžet, koji po osnovu taksi godišnje inkasira i do 80.000 KM.
Neprimjerena rješenja iz aktuelnog, koja se uz loša novopredložena nalaze i u Nacrtu novog ZJN-a
Pored očito omogućene sistemske korupcije, zbog prevelikog tolerisanja provođenja netransparentnih postupaka i zloupotreba odredbi ZJN-a, na pogoršanje stanja u javnim nabavkama u velikoj mjeri utiče i nezakonito naplaćivanje tenderske dokumentacije ponuđačima, što za najdirektniju posljedicu ima smanjenje broja učešća ponuđača na tenderima i nemogućnost uspješnog provođenja predmetnih nabavki otvorenim postupkom zbog čestog neobezbjeđivanja obavezno 3 prihvatljive ponude. Samo za 9 mjeseci ove godine ugovorni organi su od ponuđača nezakonito naplatili tendersku dokumentaciju u iznosu od 600.000 KM. Dakle navedeno nezakonito ponašanje ugovornih organa koje Agencija godinama toleriše neminovno smanjuje broj učesnika i mogućnost efikasnog provođenja javnih nabavki zbog nedovoljnog broja ponuđača kao i prispjelih ponuda. Zadržavanjem u novom Nacrtu, a time i u budućem ZJN-u navedene postojeće negativne prakse, nezakonite naplate tenderske dokumentacije, neminovno će doprinositi spomenutim slabostima, a ujedno će predstavljati jedinstven slučaj u Evropi, jer u zakonima ni jedne evropske zemlje, a time i naših susjeda nije predviđena naplata tenderske dokumentacije. Iznos koji ugovorni organi dobiju od ponuđača za dokumentaciju je neuporedivo manji od novčanog iznosa koji isti moraju plaćati za poništavanje i ponovno oglašavanje predmetnih nabavki zbog nepostojanja 3 prihvatljive ponude, što jasno govori o neracionalnosti kako u pogledu gubljenja novčanih sredstava ugovornog organa, tako i u pogledu neefikasnosti, odnosno velikog gubljenja vremena u provođenju ponovljenih predmetnih nabavki. Nažalost mnogi ugovorni organi upravo iz tih razloga često pribjegavaju provođenju predmetnih nabavki konkurentskim zahtjevima i pregovaračkim postupcima bez objave, a samim time čine još veću neracionalnost i štetnost po budžetska sretstva, jer se cijene u takvim postupcima enormno dižu i na taj način se još više ugrožava javni interes koji neminovno biva podređen koruptivnim interesima pojedinaca.
Veliku štetu javnim sredstvima, pored mnogih drugih slabosti, prouzrokuje neobaveznost donošenja godišnjih planova nabavki, što je jedinstven slučaj u Evropi i za posljedicu neminovno ima: neprimjeren izbor postupaka, nerealno određivanje visina planiranih sredstava za konkretno zacrtane nabavke, rokove njihovog provođenja, trajanja ugovora i slično, što krajnje negativno utiče i dovodi prečesto do „ad hoc“ provođenja nabavki samo i zbog svjesne namjere da se uđe u cajtnot kako bi se pristupilo provođenju netransparentnih postupaka. Navedeni nedostatak u pogledu kvalitetnog i redovnog planiranja, prema istraživanjima Tendera za 9 mjeseci ove godine, ukazuje da je nepotrebno na računima ugovornih organa zadržavano prosječno 20% sredstava više nego što je to bilo potrebno za realizaciju potpisanih ugovora, a kod ugovornih organa na državnom nivou čak 48%. Napominjemo da u zakonima Evropske unije kao i Hrvatske i Srbije, donošenje detaljnijih planova nabavki na početku kalendarske godine je obavezno i kažnjivo ukoliko se isti ne donesu, dakle faktički ni jedna javna nabavka ne može biti provedena ako nije planirana i za istu obezbijeđena finansijska sredstva.
Po procjeni stručnih i upućenih u problematiku javnih nabavki i svakako UG Tendera smatra se da nedovoljno osposobljavanje nabavnih službi i nesertifikovanje službenika utiče na skoro sve slabosti i propuste u javnim nabavkama. Takvo stanje svakako odgovara koruptivnom lobiju, ali ga isto tako nažalost rezolutno podržavaju Agencija i njen Odbor, opredjeljujući se da i u narednom periodu neodgovornost i javašluk u ugovornim organima nastave uspješno djelovanje i time faktički umanje mogućnosti za donošenje kvalitetnih planova nabavki, izrada tenderskih dokumentacija, uspješnog provođenja predviđenih procedura kao i dosljednog praćenja realizacije potpisanih ugovora. Izbjegavanjem prihvatanja dobrih iskustava i praksi evropskih zemalja i naših susjeda, koji kontinuirano i uporno rade na jačanju nabavni službi kao i licenciranju i sertifikovanju najodgovornijih u njima, praktikujući da vežu njihov rad za mogućnost daljnjeg produžetka valjanosti licenci, odnosno sertifikata, imaće i dalje nesagledive posljedice po uspješno i kvalitetno provođenje javnih nabavki u BiH.
Veliki problem za uspješnu pravnu zaštitu ponuđača po pitanju blagovremenog i kvalitetnog sačinjavanja žalbe predstavlja neprimjereno predviđena mogućnost za uvid u tendersku dokumentaciju najbolje plasiranog i drugih ponuđača po donesenoj odluci o izboru, ostavljajući samo mogućnost da se to radi primjenom odredbi Zakona o upravnom postupku. Navedeni pristup, apsolutno neće moći obezbijediti traženo u roku od 5 dana kada ističe i rok za podnošenje žalbi, pa bi jedino bilo uputno da se u odgovarajući član Zakona ugradi mogućnost uvida odmah po donesenoj odluci kao što je u ZJN-u Hrvatske, odnosno najkasnije 48 sati kao što to propisuje ZJN Srbije.
Zadržavanje u kriteriju za izbor ekonomski najpovoljnije ponude podkriterija uslovi plaćanja i u novom ZJN-u omogućiće manipulisanje i zahvatanje unaprijed uspostavljenim dilom između ugovornog organa i ponuđača sredstava u visini od 30% vrijednosti ponude. Gotovo redovna praksa u takvim slučajevima bila je davanja rokova plaćanja znatno dužih od 1.000 dana, što je svakako nezakonito, a u suštini je predstavljalo samo fiktivan rok koji je služio isključivo korupciji. Napominjemo da se navedeni podkriterij ne nalazi ni u jednom zakonu zemalja EU niti naših susjeda Hrvatske i Srbije, dakle iz suštinskog razloga što se javne nabavke ne smiju oglašavati ukoliko sredstva nisu planirana i obezbijeđena u tekućoj godini.
Zalaganje kreatora Nacrta ZJN-a da se odlukom Vijeća ministara vrši okrupljavanje javnih nabavki u značajnoj mjeri može da ugrozi mala i srednja preduzeća zbog već uveliko prisutne loše prakse pa i zloupotreba kod primjene kriterija kvalifikacije ponuđača. U ovo vrijeme aktuelne ekonomske krize, na ovu opasnost uveliko u Evropskoj uniji ukazuje Evropska asocijacija zanatlija, malih i srednjih preduzeća, plašeći se upravo od mogućeg dominantnog protežirajućeg koruptivnog uticaja i sprega ugovornih organa sa većim korporacijama, a istovjetno mišljenje i stav ima i UG Tender.
Intencija da se uspješno pomogne preživljavanju pa i opstanku malih i srednjih preduzeća, Evropska unija u predloženim Direktivama za 2011. godinu iznalazi u dodjeljivanju obavezno jednog LOT-a u okviru svake od provedenih značajnijih nabavki ponuđaču koji nema najpovoljniju ponudu ni za jedan od LOT-ova. Sa ovakvim korektnim i odgovornim stavom prema malim i srednjim preduzećima u potpunosti se slaže i podržava navedena Evropska asocijacija, a na istom već 5 godina uporno insistira i UG Tender. Nažalost, razumijevanje i smisao za takvo nešto Agencija i njen Odbor do sada nisu imali, jer koruptivni lobi očito ne želi da ugrozi svoj interes, pa i da mešetari sa prevelikim brojem sitnih ponuđača. Oni u svojoj megalomanštini očito traže velike za koruptivni dogovor, dakle humanost, korektnost i namjera da se doprinese zaštiti i opstanku malih i srednjih preduzeća njih uopšte ne zanima, jer oni svakako ne osjećaju ekonomsku krizu i kako stvari stoje njih očito izmišlja i veliča samo sirotinja i svakako neprijatelj vlasti.
U predloženom Nacrtu, za nepovjerovati utvrđuje se mogućnost da ugovorni organ može eliminisati ponuđača, odnosno odbaciti ponudu ako ista sadrži više LOT-ova nego što je ugovorni organ dozvolio svojom tenderskom dokumentacijom. Ovakav stav i pristup apriori diskriminiše i onemogućuje ponuđača da učestvuje za ukupnoj predmetnoj nabavci, što nije u skladu sa tržišnim zakonima, jer ostaje krajnje otvoreno pitanje, za koje to LOT-ove i koji od ponuđača može da učestvuje. Ako je u pitanju disperzija rizika za ugovorni organ takav problem se jedino može uspješno riješiti donošenjem odluka o izboru većeg broja dobavljaljača u skladu sa interesima i opredjeljenju ugovornog organa.
Kreator u novopredloženom Nacrt nije praktikovao, što je činio u predhodnim nacrtima da pobrojane prekršajne odredbe veže za konkretne članove Zakona, čime će u mnogome otežati, prije svega ponuđačima da u žalbama povezuju počinjene nezakonitosti u ugovornim organima za konkretne članove, što nije praksa u ZJN-ovima Hrvatske i Srbije, a i drugih zemalja. Posebno veliki propust u Nacrtu predstavlja izostanak niza bitnih obaveza koje bi kao i u zakonima drugih zemalja morale biti obuhvaćene novčanim kaznama, kao što su: nedonošenje planova nabavki sa svim relevantnim elementima i obavezno objavljivanje na web stranici; nedostavljanje odgovora za pojašnjenje tenderske dokumentacije; neobezbjeđivanje blagovremenog uvida u podatke po donesenoj odluci o izboru; ako onemogući osposobljavanje i sertifikovanje službenika za javne nabavke; ako na portalu javnih nabavki ne objavi izmjene potpisanog ugovora; ako nenadoknadi troškove postupka ponuđaču po rješenju URŽ/KRŽ.
Pored niza primjedbi koje Analitički tim ima na rješenja i mehanizme koji su neprimjreni, a koji se nude u predloženom Nacrtu posebno ćemo ukazati i na neprimjerenost novčanih kazni za odgovorna lica u ugovornom organu i ponuđaču. Apsurdno je da se kazna do 15.000 KM izriče ugovornom organu, jer se ista plaća isključivo od sredstava poreskih obveznika i građana, dok se za odgovorno lice u istom, koji je doprinjeo zloupotrebi Zakona predviđa najveća novčana kazna do 3.000 KM. Navedena visina kazne jasno govori da se odgovorna lica u ugovornom organu prosto stimulišu, a po mišljenju mnogih i podcjenjuju sa tako minimalnim kaznama, koje bi bile faktički stimulativne, pa bi iste po predlogu UG Tendera morale iznositi najmanje 30.000 KM za odgovorno lice u ugovornom organu, a u ponuđaču 20.000 KM, jer na tome insistira Direktiva EU iz 2007. godine koja ističe da je „potrebno predvidjeti propise za učinkovite, razmjerne i zastrašujuće kazne“, a isti stav je i čuvenog nobelovca Gary Beckera koji kaže da se korupcija mora učiniti neisplativom, dakle da svako onaj ko se drzne da posegne za koruptivnim radnjama mora biti rigorozno sankcionisan. Primjera radi, novčana kazna za odgovorno lice u ugovornom organu predviđena ZJN-om Hrvatske iznosi 27.000 KM. Pred očima svih građana, a pogotovo najodgovornijih u ovoj državi, stalno bi moralo da „lebdi“ utvrđeno aksiološko pravilo Evropskog suda za ljudska prava da je „javni interes iznad interesa i autoriteta svakog pojednica, pa i državne tajne“, gdje smo mi u svemu tome?!
Pitanja koja su Tenderu postavili novinari vezana za aktuelno donošenje novog ZJN-a, a koja su bila predmet dogovora rukovodstava vodeće dvije političke partije u Parlamentu BiH
Da li će i u kojoj mjeri predložena visina administrativnih taksi za podnošenje žalbi od 100 do 100.000 KM uticati na efikasnost pravne zaštite ponuđača i uspješniju borbu protiv korupcije? - Analitičko - istraživačiki tim Tendera smatra da je takav prijedlog krajnje kontraproduktivan i da će uveliko biti u funkciji odvraćanja evidentno oštećenih ponuđača da podnose žalbe. Postavlja se suštinsko pitanje kada će i ko kome vraćati 50.000 ili čak 100.000 KM za plaćenu taksu jer u praksi postupci pravne zaštite uključivanjem i Suda BiH traju i do 6 godina. Takve apsurdnosti nema u praksi zemalja EU ni naših susjeda koji daleko ozbiljnije, studioznije i antikoruptivnije pristupaju ovoj problematici od političkog, zakonodavnog i institucionalnog faktora u BiH. Primjera radi u Hrvatskoj se takse za podnošenje žalbi kreću od 810-7.300 KM, a u prijedlogu ZJN-a Srbije od 740 KM do 0,1% vrijednosti ponude. Dakle, intencija najodgovornijih političkih faktora da se drastičnim visinama taksi smanji broj žalbi, apsolutno će uroditi plodom i postići željeni cilj desetkovanja najvećih entuzijasta u borbi protiv korupcije, na posljednjem najplodnijem polju raspolaganja javnim finansijskim sredstvima. Biće to najbolji dokaz vladajućih da se korupcija ubrzano povlači i smanjuje, što isto godinama tvrdi direktorica Agencije za javne nabavke, šaljući domaćoj i svjetskoj javnosti poruku da korupcije u javnim nabavkama u BiH nema, jer nema ni sudskih presuda.
Kako Tender vidi najavljenu mogućnost da se ZJN u Parlamentu donese po hitnom postupku? – Analitičko – istraživački tim Tendera smatra da bez potpunije rasprave u Parlamentu, a time i odsustva svake mogućnosti za sučeljavanje stavova delegata sa argumentima i činjenicama, bio bi ne samo antidemokratski čin, već i krajnje površan i samo formalan pristup izuzetno značajnom problemu ili bolje reći zločin po buduća sredstva poreskih obveznika i građana, jer je u pitanju donošenje ključnog reformskog Zakona najznačajnijeg za domaćinsko trošenje javnih sredstava. Takav odnos posmatran sa teoretskog aspekta ne bi bio samo u domenu endemske odnosno sistemske nego i crne korupcije. UG Tender ali i šira stručna i demokratska javnost se nada da do tako nečega neće doći, iako živimo u zemlji svakojakih čuda, bio bi to ujedno i znak „da je đavo odnio šalu“ i da je koruptivni lobi u potpunosti preuzeo kontrolu nad trošenjem javnih sredstava u javnim nabavkama.
Velika očekivanja da će donošenjem novog ZJN-a prostor za moguće manipulacije i zloupotrebe biti minimiziran a time i mogućnost za korupciju, UG Tender vidi u datim nadamo se iskrenim obećanjima, dobijenh od zaduženih predstavnika gotovo svih političkih partija koje čine Parlament BiH, da će podržati sva konstruktivna, kvalitetna, korisna i efikasna rješenja u Amandmanima koje će im UG Tender ponuditi u vrijeme vođenja rasprave u Parlamentu i koji su isključivo u funkciji zaštite javnog, a ne interesa korumpiranih pojedinaca zaštićenih sistemskom korupcijom koja je duboko ukorijenjena u institucijama i time postala legalna.
Iz svega prezentovanog, a naročito gotovo pretećih mjera od ključnih političkih subjekata, sve više postaje očito da će UG Tender i druge organizacije civilnog društva kao i svi odgovorni, korektni i dobronamjerni pojedinci i institucije u ovoj državi još dugo morati voditi upornu i žestoku borba protiv onih koji bezobzirno zavlače ruke u džepove poreskih obveznika i građana znajući da su kao medvjedi zaštićeni od strane neprofesionalnih, nesamostalnih, nekompetentnih, neefikasnih i netransparentnih organa i institucija. S toga je više nego očito da za nužan reformski put u ovom segmentu koji bi vodio BiH bržim evropskim integracijama, postoji evidentna opasnost da bude još izlokvaniji makadam umjesto poželjnog i očekivanog asfalta, koji bi to zaista i mogao postati prihvatanjem antikoruptivnih rješenja i mehanizama koje nudi UG Tender, a koja su isključivo u funkciji zaštite javnog interesa i višestruke društvene koristi. Zašto i kome to nije u interesu, valjda je svakome jasno, zato učinimo sve što je u našoj moći da početak uspješnog zaustavljanja divljanja zla korupcije bude donošenje novog zaista antikoruptivnog ZJN-a.
Analitičko – istraživački tim Udruženja građana „Tender“