Transparency International Velike Britanije, u okviru Programa odbrane i sigurnosti, objavio je Antikorupcijski indeks u sektoru odbrane (Government Defence Anti-Corruption Index ) koji analizira 82 zemlje u pogledu napora za smanjivanje korupcije u ovoj oblasti. Ove zemlje uključene u istraživanje čine 94% globalne vojne potrošnje u 2011, što čini iznos od 1,6 biliona dolara. Zemlje su ocjenjivane ocjenama u rasponu od A, što označava “veoma mali rizik“, do F - „kritičan rizik“, na osnovu detaljne analize kroz 77 indikatora koji pokrivaju pet ključnih područja u sektoru odbrane: politike, finansije, osoblje, operacije i nabavke.
Generalni nalazi prvog indeksa koji mjeri napore vlade za sprečavanje korupcije u sektoru odbrane ukazuju na to da 70% zemalja ostavljaju prostor za gubitke i sigurnosne prijetnje jer nemaju mehanizme za prevenciju korupcije u sektoru odbrane. Zemlje sa slabim mehanizmima kontrole uključuju dvije trećine najvećih uvoznika oružja i polovinu najvećih izvoznika u svijetu. Njemačka i Australija su jedine zemlje sa jakim antikorupcijskim mehanizmima, koji uključuju snažan parlamentarni nadzor, stroge standarde za kompanije u sektoru odbrane, i odgovorne obavještajne službe. S druge strane, devet zemalja – Alžir, Angola, Kamerun, Kongo, Egipat, Eritreja, Libija, Sirija i Jemen – pokazuju kritični rizik u nedostatku osnovnih mehanizama kontrole i odgovornosti. U prilogi 1. se nalazi i generalni pregled ocjena za sve zemlje uključene u istraživanje.
Bosna i Hercegovina je označena ocjenom D, što podrazumijeva visok rizik. U odnosu na političke rizike, iako postoje propisi za formalnu kontrolu politika odbrane i sigurnosti, nema transparentnosti u procesu donošenja odluka, dok u isto vrijeme nedostaje efikasnost nadzora nad budžetom odbrane.
Kada su u pitanju finansijski rizici, kontrola nad raspodjelom imovine se tek treba uspostaviti, dok u isto vrijeme medijski izvještaji ukazuju na slučajeve nelegalne prodaje imovine i oružja. Procenat budžeta odbrane i sigurnosti koji se raspodjeljuje na „tajne stavke“ nije dostupan javnosti, iako se izvještaji o reviziji dostavljaju parlamentu Kada je riječ o osoblju, ne postoje zakoni koji bi zaštitili zviždače i olakšali prijavljivanje nepravilnosti. Iako postoji formalni sistem za imenovanja i unapređenja osoblja, identifikovane su nepravilnosti u praksi. S druge strane, po pitanju operacionih rizika, iako korupcija nije prepoznata kao strateško pitanje u vojnoj doktrini, osoblje je podvrgnuto obukama o pitanjima korupcije, između ostalog i korupcije u procesu nabavki. U oblasti nabavki, zakonskom okviru nedostaju mehanizmi nadzora. Ponuđači nisu podvrgnuti posebnim zahtjevima za pridržavanjem odredbi zakona i kodeksa i nedostaju sankcije za dosluh između ponuđača. Ocjene za pojedinačne indikatore za Bosnu i Hercegovinu nalaze se u Prilogu 2.
Transparency International poziva vlasti da ovaj tradicionalno tajnovit sektor, koji uključuje velike javne ugovore, učine otvorenijim za javnost. Institucije odbrane bi trebalo da povećaju pristup informacijama o budžetima i nabavkama, dok bi zakonodavci trebalo da imaju jaču kontrolu i nadzor nad ovim sektorom, kao i volju za sprečavanjem korupcije.
Cijeli izvještaj možete snimiti sa ovog linka.