Zakon o zaštiti prijavitelja korupcije koji je danas u formi Nacrta utvrdila Vlada Federacije BiH, a koji je koncipiran kao lex specialis u odnosu na temeljne propise iz domena politike rada, te krivičnog, prekršajnog, parničnog i upravnog postupka kao jedinstvenih federalnih propisa, garantuje i osigurava uživanje temeljnog ljudskog prava na izražavanje.

Njime se uređuje zaštićeno prijavljivanje korupcije, obim zaštite prijavitelja, postupci zaštite prijavitelja u slučaju štetnih mjera, obaveze subjekata na koje se odnosi Zakon, te druga pitanja od značaja za zaštitu prijavitelja korupcije.

Krajnja namjera predlagača je da se javnosti, odnosno građanima pošalje jasna poruka kako će država putem zakonskih normi i uspostavljenih institucija uložiti maksimalne napore da pruži adekvatnu i efikasnu zaštitu osobama koje se odluče prijaviti korupciju, bez straha da će usljed toga biti izloženi odmazdi.

Cilj Zakona je promovisanje i zaštita ljudskih prava i osnovnih sloboda u FBiH, pogotovo prava na slobodno izražavanje, putem zaštite prijavitelja korupcije kada se prijavljivanje odnosi na izabrane i imenovane zvaničnike i zaposlenike u zakonodavnoj, izvršnoj i sudskoj vlasti na svim nivoima vlasti u FBiH, zaposlenike u poslovnim subjektima bez obzira na vlasničku strukturu, javnim ustanovama, udruženjima i fondacijama, te javnim korporacijama.

Općenito gledajući, Zakon se zasniva na tri ključna principa: racionalnosti, ekonomičnosti i provedivosti. Racionalnost se ogleda u tome što se Zakon oslanja na već postojeće procedure i uspostavljene institucije u FBiH. U pogledu ekonomičnosti ističe se kako donošenje i provođenje Zakona nije uvjetovano osiguravanjem dodatnih budžetskih sredstava.

Na koncu, ova dva principa uz očekivanu opredijeljenost svih političkih aktera obećavaju provedivost jednog ovakvog zakonskog propisa u praksi. U okviru uvodnih odredbi Zakona propisani su predmet i cilj zakona, te ključni pojmovi koji trebaju poslužiti jasnijem i preciznijem shvatanju i njegovoj primjeni.

Kod definisanja osnovnih pojmova u Zakonu preovladava načelo sveobuhvatnosti određenja zaštićenog prijavljivanja, prijavitelja, štetnih i korektivnih mjera kao i pojma korupcije koji je, uzgred, apsolutna nepoznanica u domaćim pravnim propisima u Federaciji Bosne i Hercegovine.

Naime, Krivični zakon FBiH ne sadrži riječ korupcija u svojim odredbama pa je bilo potrebno za svrhe ovog zakona odrediti ovaj pojam kao svaki oblik zloupotrebe položaja ili situacije kojom se neko želi okoristiti, narušavajući time opći interes. Najveća inovacija u Zakonu napravljena je propisivanjem prava na prijavljivanje korupcije bez straha od štetnih posljedica čime se ovakvo pravo u BiH po prvi puta uvodi u katalog zaštićenih prava.

Zakonom su jasno propisani postupci za efikasnu, blagovremenu i potpunu zaštitu prijavitelja korupcije kroz sudske i upravne postupke. Zakonom su propisane i obaveze subjekata na koje se ovaj propis primjenjuje, čime je osigurana tzv. „interna zaštita" prijavitelja korupcije koja se vrši usklađivanjem internih propisa sa odredbama Zakona i uspostavljanjem efikasnog sistema prijavljivanja.

Ove odredbe su načelno preventivnog karaktera i njihovom implementacijom se nastoji uspostaviti sveobuhvatan sistem zaštite osoba koje prijavljuju korupciju u svojim radnim sredinama. Sadržaj tih obaveza je različit, a kreće se od obaveze usklađivanja internih propisa sa zakonom, obaveze imenovanja odgovorne osobe koja će biti zadužena za zaštitu prijavitelja korupcije, obavezu uspostavljanja sistema zaštićenog prijavljivanja i komunikacijskih kanala za prijavljivanje korupcije, pa sve do obaveze isticanja promotivnih materijala s ciljem podizanja svijesti i upoznavanja šireg kruga osoba sa odredbama Zakona.

Zakonom je propisan i poseban oblik zaštite putem sankcionisanja onih koji krše zakon, a kaznene odredbe usklađene su sa općim zakonskim propisima koji uređuju prekršajnu delinkvenciju. Očekivanje je da će propisane sankcije za kršenje Zakona djelovati generalno-preventivno, ali da će imati utjecaja i na one pojedince za koje se utvrdi da su postupali protivno odredbama Zakona.

To se jednako odnosi na one osobe koje su poduzele štetne mjere prema prijaviteljima korupcije ili koje nisu ispunile svoje zakonske obaveze, ali i na one osobe koje su zloupotrijebile pravo na zaštićeno prijavljivanje.