Svake sekunde u BiH korupcija odnese 47 maraka. Brojač je počeo sa radom 18. augusta 2012. godine.
III ciklus izvještavanja o korupciji u odabranim sektorima
Predstavljamo rezultate monitoringa korupcije
NEDOREČENA REGULACIJA OBLASTI ZAPOŠLJAVANJA U JAVNOM SEKTORU U ZENIČKO-DOBOJSKOM KANTONU
Federalna legislativa nije adekvatna za kantonalnu primjenu
TUZLANSKI KANTON - SEKTORSKA GRUPA “ZAPOŠLJAVANJE” PREDSTAVILA REZULTATE ISTRAŽIVANJA U OBLASTI ZAPOŠLJAVANJA U JAVNOM SEKTORU
Nisu otklonjeni uzroci korupcije prilikom zapošljavanja kandidata u državnu službu u Tuzlanskom kantonu
BOSANSKO - PODRINJSKI KANTON - SEKTORSKA GRUPA “ZAPOŠLJAVANJE” PREDSTAVILA REZULTATE ISTRAŽIVANJA U OBLASTI ZAPOŠLJAVANJA U JAVNOM SEKTORU
Nužno usvajanje adekvatnih podzakonskih akata
PREDSTAVLJENI REZULTATI MONITORINGA U SEKTORU ZDRAVSTVA
Prividna transparentnost nabavki lijekova
SREDNJO- BOSANSKI KANTON - PREDSTAVLJENI REZULTATI ISTRAŽIVANJA U OBLASTI ZAPOŠLJAVANJA U JAVNOM SEKTORU
Mnogobrojna pitanja neregulisana, preuzeta federalna regulativa
PREDSTAVLJENI REZULTATI ISTRAŽIVANJA U OBLASTI ZAPOŠLJAVANJA U JAVNOM SEKTORU
Legislativa prividno transparenta i objektivna
MONITORING PRIMJENE ZAKONA O ZAŠTITI “ZVIŽDAČA” U REPUBLICI SRPSKOJ
Formalni uslovi ispunjeni, prijave korupcije izostale
Legislativa potencijalno koruptivna, praksa dokazano koruptivna
PREDSTAVLJENI REZULTATI ISTRAŽIVANJA U OBLASTI ZAPOŠLJAVANJA U JAVNOM SEKTORU
Legislativa potencijalno koruptivna, praksa dokazano koruptivna
PREDSTAVLJENI REZULTATI ISTRAŽIVANJA U OBLASTI ZAPOŠLJAVANJA U JAVNOM SEKTORU
ACCOUNT
29. Mar. 2013.
VELIKO ISTRAŽIVANJE: Ko, kako i koliko krade na javnim nabavkama
Novinari Centra za razvoj medija i analize tri mjeseca su prikupljali podatke iz gotovo 2.000 slučajeva javnih nabavki na koje su uložene žalbe u toku 2012. godine. Po prvi put u BiH napravili smo veliku tabelu sa svim rješenjima koje je donio državni Ured za razmatranje žalbi unoseći ime organa protiv kojeg je podignuta žalba, onoga ko se žalio i konačni ishod cijelog slučaja. Pogledajte ko najčešće krši procedure javnih nabavki i rezultate ankete o korupciji u javnim nabavkama
Najviše žalbi imaju elektroprivrede i klinički centri

Elektroprivrede i klinički centri najčešće krše procedure javnih nabavki u Bosni i Hercegovini, pokazalo je veliko istraživanje Centra za razvoj medija i analize. Dvije entitetske elektroprivrede nalaze se na vrhu liste deset najvećih prekršilaca Zakona o javnim nabavkama. Na listi su između ostalih i Brčko Distrikt, BH Telecom i Željeznice Republike Srpske.

Novinari Centra sedmicama su prikupljali podatke iz gotovo 2.000 slučajeva javnih nabavki na koje su uložene žalbe u toku 2012. godine. Po prvi put u BiH napravili smo veliku bazu podataka sa svim rješenjima koje je donio državni Ured za razmatranje žalbi unoseći ime organa protiv kojeg je podignuta žalba, onoga ko se žalio i konačni ishod cijelog slučaja.

Na prvom mjestu, daleko ispred ostalih, nalazi se Elektroprivreda BiH sa 97 rješenja koja su donijeta u korist žalilaca. U ovaj broj uračunali smo i sve žalbe koje su se odnosile na firme u koncernu Elektroprivrede poput rudnika i elektrana ali koje su provođene pod nadzorom sjedišta kompanije.

Na prvih deset institucija i firmi odnosi se gotovo petina svih rješenja Ureda u 2012. godini.

Korupcija je svake godine veća u javnim nabavkama vrijednim oko četiri milijarde maraka u Bosni i Hercegovini, pokazuje anketa koju je za ovo istraživanje napravila Antikorupcijska mreža u BiH.

Procjene udruženja Tender govore da je prošle godine korupcija u javnim nabavkama odnijela oko 700 miliona maraka.

U ovom udruženju kažu kako nisu iznenađeni listom najvećih prekršilaca na kojoj su uglavnom velike kompanije u većinskom državnom vlasništvu. Takav rezultat je i očekivan s obzirom na to da veliki ugovorni organi imaju potrebu za sprovođenjem većeg broja javnih nabavki, koje po pravilu sprovode kroz otvorene postupke, što za posljedicu ima veću zainteresovanost ponuđača, objašnjava Igor Vukajlović iz Tendera.

- Sa druge strane, ne postoji opravdanje za brojna kršenja Zakona od strane ugovornih organa koje ste naveli, s obzirom da se radi o velikim ugovornim organima koji imaju posebne službe za vršenje javnih nabavki – smatra Vukajlović ali dodaje kako bi službenici ipak trebali biti stručniji:

Službenici koji rade u okviru takvih službi bave se isključivo poslovima vezanim za sprovođenje postupaka javnih nabavki, te bi morali biti dovoljno stručno osposobljeni za obavljanje tih poslova, što često nije slučaj.

Tokom našeg istraživanja primijetili smo kako čak i velike kompanije često ponavljaju iste greške. Greške koje i početnici u javnim nabavkama prepoznaju i koje se mogu izbjeći.

 

Vukajlović iz Tendera smatra da im je Ured za razmatranje žalbi nekažnjavanjem takvih grešaka dopustio ugovaračima da ih ponavljaju. Početničke greške, smatraju u Tenderu, mogu imati uzrok u nestručnosti službenika ali to smatraju manje vjerovatnim baš zato što se greške ponavljaju. Vukajlović navodi i drugi razlog.

 

- Korupcija, odnosno nastojanje da se ugovor o javnoj nabavci dodijeli protežiranom ponuđaču, iako se objektivno ne radi o najpovoljnijem ponuđaču.

Jedan od ova dva uzroka oborio je tender Elektroprivrede BiH u 2012. godini. Grupa ponuđača žalila se na izbor kompanija Manjo i Bosman u čijoj su prijavi našli niz grešaka koje su u Elektroprivredi morali vidjeti: dokumentacija nije bila čvrsto uvezana niti je bilo ukupnog broja stranica pa su tako postojale dvije stranice sa brojem devet a na sve to je neko olovkom dopisivao sadržaj dokumentacije.

Od ureda za informisanje ove kompanije jedva smo za skoro tri sedmice uspjeli dobiti podatak o novcu kojeg su protekle godine potrošili na javne nabavke i to samo u matičnoj kompaniji jer u sjedištu Elektroprivrede ne znaju koliko javnih nabavki provode rudnici i elektrane. Komunikacija sa Elektroprivredom bila je jedino moguća pismeno pa smo bili uskraćeni za kvalitetne odgovore.

 

Bez zavisnih društava i rudnika Elektroprivreda je u 2012. godini potrošila oko 440 miliona maraka na javne nabavke. U kompaniji sa više od 15.000 zaposlenih smatraju logičnim veliki broj žalbi jer provode jako složene i velike nabavke.

Krivca u velikom broju usvojenih žalbi našli su u Uredu za žalbe. 

 

“U prilog tome dodajemo činjenicu da ni Ured za razmatranje žalbi nije, u određenim situacijama, kadrovski – tehnički osposobljen da rješava određene dileme koje se odnose na tehničke zahtjeve iz tenderske dokumentacije, te u takvim situacijama usvaja žalbe i vraća predmet ugovornom organu na ponovni postupak”, navode u pisanom odgovoru na naša pitanja.

Jedna od poništenih nabavki koju u Elektroprivredi teško mogu pravdati je nabavka potopnih pumpi u junu 2012. godine. Kompanija ETAL je dokazala da pumpe firme Teve Varnost Elektronika iz Visokog uopšte nemaju potrebnu namjenu, odgovarajući materijal niti traženi napon i da se mogu nabaviti za 90 posto jeftinije od onoga što je Elektroprivreda planirala da plati.

 

ZA ŽALBE JE KRIV ZAKON


U Elektroprivredi Republike Srpske za veliki broj žalbi od kojih je više od 50 usvojeno krive ponajviše firme koje se prijavljuju na tendere.

 

“Očigledno je veliko interesovanje za nabavke koje provodi Mješoviti Holding „Elektroprivredu Republike Srpske“, pa se često žali i ko treba i ko ne treba”, objašnjavaju iz ovog preduzeća kojeg uz matičnu kompaniju sa sjedištem u Trebinju čini još 11 preduzeća.

 

Iz kompanije kažu da nisu iznenađeni velikim brojem žalbi jer je broj nabavki veliki kao i broj učesnika na njima.

“Zbog toga i ne iznenađuje ni veliki broj žalbi po tim nabavkama, što ne znači da su prisutne i suštinske nepravilnosti u postupcima javnih nabavki”, objašnjavaju iz kompanije ali i sami priznaju razloge velikog broja usvojenih žalbi.

 

“Kao mogući razlog žalbi može se pretpostaviti da iste mogu biti poslijedica nedovoljno preciziranih tenderskih dokumenata od strane ugovornog organa, kao i manjkavosti Zakona o javnim nabavkama BiH”.

Izbor kompanija za održavanje termoelektrana je primjer loše pripremljene dokumentacije. U ovom slučaju dokumentacija je precizirana više nego što je trebalo.

 

Da bi mogle učestovati u javnom pozivu kompanije su morale imati prethodno iskustvo u održavanju termoelektrana. Kompanija Bosnamontaža iz Prijedora žalila se na tender jer u Republici Srpskoj postoje samo dvije termoelektrane kakve su opisane u pozivu, Gacko i Ugljevik, a radove se izvode jednom godišnje i gotovo je nemoguće imati referencu.

Iako su imali iskustvo sa istim poslovima ali ne u termoelektranama, Bosnamontaža nije mogla učestovati na tenderu. Ovakva dokumentacija znači da samo firme koje su već radile održavanje u Elektroprivredi mogu ponovo dobiti posao. 

“Često prolaze iste firme”, kažu iz Bosnamontaže i objašnjavaju da se često moraju žaliti zbog nepravednih uslova za učestovanje na tenderu. Zbog toga je cijeli tender za održavanje termoelektrana poništen.

U toku 2012. godine Elektroprivreda RS-a je često imala običaj sama poništavati tendere. Tako je krajem prošle godine poništen tender na koji se žalila kompanija Gold Mignon iz Sarajeva iako još uvijek nije donesena odluka po njihovoj žalbi. Elektroprivreda je pokušala raspisati novi tender ali je Ured za žalbe na kraju poništio oba postupka.

 

Elektroprivreda je često u protekloj godini poništavala tendere kada se nisu odvijali po njihovim zamislima. U martu 2012. godine trebalo je nabaviti rezervne dijelove za remont motora buldožera u rudniku i termoelektrani Ugljevik. Komisija za nabavku je prvo ocijenila da dvije kompanije ispunjavaju uslov tendera i izabrala firmu Co Team iz Beograda. Na takvu odluku žalio se Elkom komerc iz Zvornika.

 

Umjesto da uvaži ili odbije žalbu, Elektroprivreda je poništila cijelu nabavku pa se firma iz Zvornika morala žaliti Ured u u Sarajevu koji je ocijenio da je nezakonita odluka Elektroprivrede, jedne od najvećih kompanija u BiH koje provode javne nabavke sa više od 11 miliona maraka vrijednosti postupaka javnih nabavki samo u matičnom preduzeću.

Zanimalo nas je i kako veliki broj žalbi utječe na rad kompanije i mogu li se one smanjiti boljom pripremom tendera i većom transparentnošću. Odgovor smo dobili samo na prvi dio pitanja.

 

“Kako žalbe pojedinih ponuđača utiču na brzinu provođenja pojedinih nabavki može poslužiti primjer u novoosnovanom Zavisnom preduzeću „HE Dabar“”, kažu iz kompanije i objašnjavaju da su dva tendera vrijedna više od četiri miliona maraka prolongirani za više od godine dana jer se čekalo rješenje na žalbe.

“Iz tog razloga nastale štete su značajne”, objašnjavaju iz kompanije navodeći primjere istraživačkih radova i nabavku cijepanja parcela za pripremne radove.

PRAVITI JAVNE NABAVKE NIKADA NIJE BILO TEŽE

 

Brčko ima vjerovatno najtransparentije javne nabavke u cijeloj državi ali su ipak treći po broju rješenja donesenih protiv njih.

Šefica pododjela za nabave Brčko Distrikta Alma Kaloper objašnjava da se u ovom gradu nabavke provode potpuno drugačije nego u drugim dijelovima države. Odjel koji ona vodi provodi nabavke za sve institucije i firme u Distriktu – od nabavki lijekova za bolnice do auta za Vladu. To je više od 27 različitih institucija, objašnjava Kaloper, ili više od 42 miliona maraka vrijednih ugovora iz 2012. godine.


- Poređenje nas sa drugima nije relevantno – smatra Kaloper i objašnjava kako jedno centralizovano tijelo provodi nabavke za sve institucije pa nešto i promakne: Ljudski je pogriješiti.



Analiziranjem žalbi otkrili smo da Distrikt najviše grešaka pravi opisivanjem robe ili usluga koje nabavljaju detaljnije nego što bi trebalo. Co. Medpro iz Banje Luke žalio se u augustu 2012. godine jer je u tenderskoj dokumentaciji za nabavku lijekova do detalja opisan lijek koji proizvodi samo njemački Bayer.

U istom mjesecu, kada su nabavljali auta, traženi su isključivo motori TDI, koje ima samo grupacija VW, i HTP koji se ugrađuju isključivo u vozila marke škoda. Oba tendera su poništena.

Najviše zamjerki na tendere u Brčkom imala je kompanija Radana Spasojevića Obnova B.

- Imamo bogato iskustvo na tom polju jer sam bio prinuđen da dobro proučim zakon – kaže Spasojević čija je kompanija tokom protekle godine uputila 20 žalbi na raspisane pozive u Brčkom.

On Brčko opisuje kao malu zajednicu koja na raspolaganju ima puno novca. Tvrdi da je Distrikt donio svoj zakon o upravnom postupku a da nekih od zakona koje koriste nema na državnom nivou.
- Kršili su sopstveni zakon, gubili sporove i nisu znali da potroše javni novac – smatra Spasojević koji tvrdi da se na tenderima favorizuju ponuđači van Distrikta.

Brčansko tužilaštvo nedavno je podiglo optužnicu protiv bivšeg gradonačelnika Dragana Pajića kojeg se optužuje da je tokom 2011. godine favorizovao jdnu austrijsku firmu tokom otvorenog postupka za projektovanje, izgradnju i opremanje objekta ginekologije u Opštoj bolnici. Tužilaštvo tvrdi da je Pajić putovao u Austiju kako bi se sastao sa predstavnicima ove firme prije nego je odlučeno ko će pobijediti na tenderu.

Brčko je rijedak primjer grada koji sve svoje tendere objavljuje na zvaničnoj internet stranica a tendersku dokumentaciju daje potpuno besplatno. Spasojević je tokom žalbi otkrio i lošu stranu komunikacije putem interneta. Tražio je pojašnjenje nabavke ali je odgovor dobio na internet stranici a ne na adresu kako traži zakon.

- Administracija mora uručiti odgovor jer tada počinju da teku rokovi za žalbu – objašnjava Spasojević čija je žalba na ovaj slučaj usvojena.

Alma Kaloper ovlašteni je predavač o javnim nabavkama i ovaj posao radi od 2000. godine ali kaže da je sve teže provoditi javne nabavke.

- Mogu vam reći da posao nikada nije bilo teže raditi – kaže Kaloper i objašnjava da Agencija za javne nabavke i Ured za razmatranje žalbi često imaju različite stavove: To stvara pravnu nesigurnost.

NEMA TRANSPARENTNOSTI

Transparentnost javnih nabavki u cijeloj državi svake se godine smanjuje. Dok je 91 posto nabavki u 2008. godini vođeno takozvanim otvorenim postupkom sa javnim objavljivanjem tendera, otvaranjem ponuda i biranjem najboljeg ponuđača, u 2012. godini je samo jedan od tri tendera vođen na ovaj način. Predstavnici Tendera objašnjavaju da su na ovaj način ugrožena javna sredstva jer cijene na ovaj način rastu od 20 do 60 posto, pokazuju analize ovog udruženja koje redovno prati javne nabavke.

“Razlozi značajnijeg smanjenja otvorenih postupaka u 2009. i narednih godina isključivo je posljedica podignutih novčanih cenzusa za predmetne nabavke roba i usluga sa 30.000 na 50.000 maraka i radova na 80.000 maraka, od februara 2009. godine, kao i često prisutna praksa podjela većih javnih nabavki i provođenjem putem konkurentskih zahtjeva bez objave, te olako pristupanje bez ikakve kontrole provođenju pregovaračkih postupaka bez objave, koji su 2010. godinu dostigli procenat čak od 44 posto od ukupne vrijednosti potpisanih ugovora, dok je njihovo učešće u javnim nabavkama Hrvatske 14, Srbije 26 posto”, navodi se u izvještaju Tendera.

Jedna od kompanija koja većinu svojih nabavki provodi bez objavljivanja poziva je BH Telecom, četvrta na našem spisku deset najvećih prekršilaca javnih nabavki.

Od ukupno 440 miliona nabavki ove kompanije, 60 posto nije bilo javno objavljeno.

Generalni direktor ove kompanije Nedžad Rešidbegović kaže kako telekomunikacijske kompanije nigdje u svijetu ne provode javne nabavke.

- Mi radimo u konkurentskom okruženju – kaže Rešidbegović i navodi primjer 400 sponzorskih ugovora koje kompanija ima: Svaki je morao ići po principu direktnog sporazuma.

U javnosti se najviše raspravljalo o nabavci mobitela u BH Telecomu. Finansijska policija je šest mjeseci istraživala na koji način ova kompanija kupuje telefone koje kasnije nudi svojim korisnicima, kaže Rešidbegović, direktor kompanije koja godišnje proda oko 100.000 mobilnih telefona. On tvrdi da su pokušali nabavljati telefone otvorenim postupkom šest puta ali nijednom nisu uspjeli.

- Svi su pali – kaže direktor BH Telecoma jer se na pozive javljao samo po jedan ponuđač: Ne možete ih kupiti u trgovačkoj mreži i zato se mi obraćamo proizvođačima.

Uz sponzorske ugovore tu je i 300 direktnih sporazuma vrijednosti do 6.000 maraka te još 100 ugovora o reklamiranju. Samo u prošloj godini kompanija je potpisala 2.500 ugovora.

Ured za razmatranje žalbi primio je 54 žalbe na otvorene postupke BH Telecoma što i nije veliki broj u odnosu na broj nabavki koje provedu ali je za kompaniju zabrinjavajuće da se većina žalbi protiv njih usvoji. Podaci direktora kompanije govore da se žalbe upute na svega pet posto ugovora a da se tek dva posto njih proglašeno opravdanim.

- Mi čak smatramo da nisu ni te, sve opravdane, međutim Ured je jedno birokratsko tijelo koje gleda sa aspekta njihovih saznanja – kaže Rešidbegović i dodaje kako su podnijeli krivičnu prijavu protiv direktora Ureda i zatražili oštetni zahtjev jer smatraju da je proces žalbi na pozive za završne radove nove zgrade Telecom bez potrebe produžen na više od godinu dana.


Nabavka odnosno nadogradnja opreme često se produži jer BH Telecom i slične kompanije pa i institucije smatraju da nisu dužni provoditi otvoreni postupak ukoliko nabavljaju specifičnu opremu čiji su dio već ranije kupili od određenog proizvođača.

- Imamo nabavke koje su prvobitno provedene otvorenim postupkom, naredni mora biti zatvoreni jer mora biti isti proizvošač odnosno ponuđač – objašnjava Rešidbegović i uvjerava nas da to ne znači da će i cijena biti veća, uprkos praksi koju su dokazali u udruženju Tender: Sve cijene moraju biti iste ili manje koje su bila otvorenim postupkom.

Za to se brinu petočlane komisije BH Telecoma koje provode sve nabavke. Rešidbegović tvrdi da nema utjecaj na njihov rad.

- To rade ljudi koji su certificirani da poznaju zakon i opet mogu pogriješiti – kaže Rešidbegović, kada se uključi on i njegovi savjetnici.

Prisjeća se jedne nabavke koja mu se učinila sumnjivom. Na poziv za nabavku optičnih kablova dobili su četiri ponude. Dvije jeftinije su odbačene a prihvaćena je treća, skuplja, objašnjava Rešidbegović.

- Rekli su mi da dva ponuđača nisu ispunili nekoliko uslova a ta cijev ima samo standardni promjer – govori Rešidbegović i dodaje da uvijek instistira na najeftinijima: Skuplji uvijek mora dokazati zašto je izabran.

Uz sve komisije i stručnost Telecom je prošle godine napravio školski primjer loše javne nabavke. U julu je raspisan poziv za terenske radove. Sve kompanije koje su se prijavljivale morale su imati najmanje 15 zaposlenih i dokaze o posjedovanju terenskih vozila. Komisija je izabrala kompaniju Izokop Tuzla na što je reagovala kalesijska firma Telefongradnja.

Oni su dokazali kako izabrana firma ima svega 12 zaposlenih uključujući i direktora, da je vozilima istekla registracija i da uopšte nisu terenska. Ured za razmatranje žalbi nije imao dilema da poništi Telecomov izbor.

DIREKTOROV STRUČNI TIM

Slično je bilo sa žalbama na tendere Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu – od uslovljavanja bojama do halal certifikata.

Kompanija Ital Group iz Sarajeva imala je ozbiljne primjedbe na tender za nabavku operacionog stola za Kliniku za neurohirurgiju. Jedan od kriterija bile su tačno određene boje za podloške koje ima samo jedan proizvođač. Ital Group se s pravom žalio da imaju jednako kvalitetan sto ali sa različitom kombinacijom boja. U svojoj žalbi oni su napisali da ne postoji standard za boje te da svaki proizvođač koristi različite boje.

Centar nakon prigovora nije želio promijeniti kriterije uz objašnjenje da je sa traženim bojama lakše raditi. Ured za razmatranje žalbi nije ovakvo objašnjenje prihvatio kao dovoljno dobro baš kao što je teško shvatiti molbu glasnogovornika Centra da pitanja pošaljemo pismenim putem nakon više od dvije sedmice svakodnevnih poziva i molbi da razgovaramo sa nekim ko najbolje poznaje javne nabavke u ovoj ustanovi.



Objašnjeno nam je kako su javne nabavke suviše komplikovane da o tome govori samo jedna osoba pa je najbolje da mi pošaljemo pitanja na koja će odgovarati nekoliko osoba. Za ovaj zaključak trebalo je 14 dana od slanja zahtjeva za razgovor.

Problem u komunikaciji sa Kliničkim centrom protekle su godine nerijetko imale kompanije koje se prijavljuju na tendere. Medimpex iz Sarajeva nikada nije dobio odgovor na svoju žalbu Centru jer je odgovor, umjesto samo na ime jedne kompanije, poslan svim ponuđačima. Potpisao ga je lično tadašnji direktor Faris Gavrankapetanović. Nabavka aparata za dijalizu od početka je bila problematična pa je odgovor dodatno razbjesnio ponuđače.


“Obrazloženje ugovornog organa o razlozima odbijanja prigovora 'koji su od životne važnosti za pacijente hemodijalize, odnosno čiji život zavisi od rada aparata' je neadekvatno, šturo, proizvoljno i nije bazirano na odredbama Zakona o upravnom postupku”, piše u žalbi na ovu nabavku.

Još gore su prošli u kompaniji Fresenius Medical Care BH nakon čijeg prigovora Centar nije donio nikakvu odluku. A ponekad je direktor Gavrankapetanović sam donosio odluke.


Saudijski fond za razvoj donirao je nekoliko miliona maraka za izgradnju operacionog bloka sa intenzivnom njegom na šestom i sedmom spratu Centralnog medicinskog bloka.

Komisija za javne nabavke je izabrala ponudu kompanije Unigradnja iz Sarajeva od 8.388.000 maraka ali je Gavrankapetanović formirao svoj tim za superviziju i naknadno izabrao Butmir čija je ponuda bila za milion skuplja.

Unigradnja je eliminisana jer nije imala ugovor o poslovno-tehničkoj saradnji za voditelje građenja koji nisu u stalnom radnom odnosu iako to nikada nije traženo tenderom. Izabranom Butmiru, piše Unigradnja u svojoj žalbi, nedostajali su dokazi da se bavi građevinskom djelatnošću, potvrda o pravu nadzora i prevod ponude na engleski jezik. Zbog Gavrankapetanovićov instistiranja na izboru Butmira, Unigradanja je tražila da im se plati šteta od 841.000 maraka.

Insistiranje na jednom drugom uslovu dovelo je do kašnjenja u nabavci hrane za pacijente. Centar je bezuslovno želio hranu za halal certifikatom. Vizion iz Rogatice je u svojoj žalbi naveo kako halal certifikat izdaje jedino Islamska zajednica ili neko drugi po njihovom ovlaštenju. Kako Islamska zajednica nije državna institucija tako ni Klinički centar nema osnova za traženje halal certifikata, ocijenio je Ured za razmatranje žalbi.

KUPI DANAS, PLATI ZA ČETIRI GODINE

U jednoj od svojih prošlogodišnjih nabavki Klinički centar u Banjoj Luci je uspio da prekrši gotovo sva pravila javnih nabavki. Na tenderu za nabavku hrane za centar pobijedila je kompanija Novoteks iz Banje Luke ali je kompanija Leburić komerc iz Prnjavora imala nekoliko sasvim opravdanih zamjerki na ovu nabavku.



Iako se radilo o otvorenom postupku Centar je bio zadovoljan sa samo dvije umjesto tri valjane ponude. Kada su iz prnjavorske kompanije tražili uvid u navodno najbolju ponudu Klinički centar je to kategorično odbio i još dodao da su cijene artikala koje je ponudio Novoteks tajna informacija!?

Od firmi za nabavku hrane je tražen promet od najmanje tri miliona maraka, čak i za dio nabavke od svega 6.000 maraka. Još je traženo da mogu dostaviti hranu u roku od 15 minuta. Novoteks teoretski ispunjava ovaj uslov.

Koristili smo nekoliko interaktivnih mapa koje kažu da samo za prevoz autom, gužva u prometu nije uključena, treba 11 minuta od Novoteksa do Kliničkog centra. U ovo vrijeme nije uključena priprema i utovar i istovar hrane.

Najbolji i najstariji trik iz knjige o varanju na tenderima ostavljen je za kraj: rok plaćanja je 1.460 dana. Digitron kaže da je to tačno četiri godine. Iz kompanije Leburić su prvo napomenuli da nakon 1095 dana, odnosno tri godine, nastupa zastara a onda, vjerovatno u očaju ovaj ustupak Novoteksa nazvali humanošću.

U svojoj analizi udruženje Tender upozorava da se rok plaćanja ne može koristiti kao kriteriji na tenderu te da on nije naveden u direktivama Evropske unije a ne poznaju ga ni zakoni susjednih Hrvatske i Srbije.

Objašnjavaju da se nijedna nabavka ne može pokrenuti ako za nju već ne postoji osiguran novac pa rok plaćanja nazivaju koruptivnim podkriterijem.

“I u ovoj analizi je neophodno ukazati na redovnu praksu kod gotovo svih ugovornih organa da, kod provođenja predmetnih nabavki primjenom kriterija ekonomski najpovoljnije ponude za zaključivanje ugovora u podkriterije uvrštavaju rok plaćanja koji apsolutno predstavlja najmanipulativnije sredstvo koje se uglavnom koristi za koruptivne „dilove“ između ugovornog organa i unaprijed protežiranog ponuđača”, piše Tender u svojoj analizi javnih nabavki u 2012. godini.

Godišnje izvještaje morali bi praviti i Agencija za javne nabavke i Ured za razmatranje žalbi. Dok Ured svoj izvještaj za 2012. godinu tek priprema, izvještaj Agencija još iz 2011. godine čeka na usvajanje u Vijeću ministara dok se o novijem barem za sada ne može govoriti.


TAKMIČENJE FEDERACIJE I REPUBLIKE SRPSKE U KORUPCIJI

O cijeni tenderske dokumentacije raspravljalo se na gotovo svakom okruglom stolu ili raspravi koji su imali bilo kakve veze sa javnim nabavkama u proteklih pet godina. Zbog toga je sve manje institucija koje pokušavaju zaraditi na dokumentaciji ili na taj način odbiti neželjene ponuđače. Međutim, Željeznice Republike Srpske su na taj način dobili jedno od 12 negativnih rješenja na žalbu u protekloj godini.

Kompanija Ganges iz Doboja žalila se prije nego što je nabavka ustvari i počela jer su Željeznice tražile 58 maraka za 20 stranica dokumentacije što je gotovo tri marke po jednoj stranici. Ured za žalbe po pravilu poništava ovakve tendere i traži da se odredi razumna cijena.

Od svih javnih nabavki tek je svaka šesta dokumentacija besplatna a i dalje je značajan broj takozvanih ugovornih organa koji dokumentaciju naplaćuju više od 200 maraka. Najskuplja dokumentacija u 2012. godini je bila nabavka od 23 lota po 150 maraka Ministarstva prometa i veza Hercegovačko-neretvanskog kantona što je ukupno koštalo 3.450 maraka.

Istraživanja udruženja Tender i sve veći broj žalbi pokazuju da je u BiH korupcija sve veća iz godine u godinu. Anketa koju je uradila Antikorupcijska mreža pokazuje da niko od ispitanika ne smatra da je danas manje korupcije nego prije pet godina dok 46 posto smatra da je ima više.

Ipak, većina ispitanika smatra da je nivo korupcije ostao isti što nije nikakva utjeha jer tri od pet ispitanika smatra da korupcija ima važan utjecaj na javne nabavke u našoj zemlji. Ovi su podaci posebno zanimljivi jer su dobijeni upitnikom za naručioce tendera odnosno u razgovoru sa ljudima iz institucija i ministarstava te firmi u većinskom državnom vlasništvu.


Kako direktori doživljavaju korupciju u javnim nabavkama

Šest od deset dobavljača odnosno institucija i firmi koje provode javne nabavke smatra da korupcija ima važan utjecaj na javne nabavke u Bosni i Hercegovini dok tri od deset smatra da je taj utjecaj preovladavajući. Samo osam posto njih smatra da je taj utjecaj rijedak. Ovo su rezultati ankete koju je provela Antikorupcijska mreža u BiH.

 

Upitnik je poslan na 300 adresa dobavljača iz cijele BiH. Nažalost, većina njih nije bila raspoložena odgovarati na pitanja o korupciji u javnim nabavkama. Od onih koji jesu odgovorili, malo više od polovine su privatne firme dok je nešto manji procenat državnih institucija.

Najveći broj dobavljača ima između 21 i 50 zaposlenih dok je kod naručilaca podjednak broj malih, srednjih i velikih preduzeća. Više od polovine dobavljača ima iskustvo između pet do deset godina sa javnim nabavkama. Kod dobavljača je najviše onih koji učestvuju na preko 20 tendera godišnje i imaju više nego dovoljno iskustva da govore o nedostacima u javnim nabavkama na koje utječe korupcija.

Iznenađujući je rezultat ankete da čak 46 posto dobavljača nikada nije uložilo prigovor ili žalbu na procedure javnih nabavki u kojima su sudjelovali, a 53 posto navodi kako su podnijeli žalbu iliprigovor. U situacijama kada su slali žalbe ili prigovore dobavljači su to najčešće podnosili Uredu za razmatranje žalbi (53,8 posto), a ukupno 46,2 posto dobavljača podnosilo je žalbu izravno naručiocu.

Samo je trećina ponuđača bila zadovoljna ishodom žalbe dok jedna četvrtina njih uopšte nije zadovoljna načinom na koji su završile njihove žalbe. Najviše ispitanika je izbjeglo da odgovori na ovo pitanje!

Najzanimljiviji rezultat ovog istraživanja je vjerovatno to da niti jedan dobavljač ne smatra da se korupcija u javnim nabavkama smanjila u posljednjih pet godina. Ovaj procenat dodatno pogoršava izjavama gotovo polovine institucija i javnih firmi da se utjecaj korupcije povećao u posljednjih pet godina.

Saradnik na istraživanju: Adi Kebo