Antikorupcijska mreža u BiH ACCOUNT sprovela je istraživanje u sedam bh. opština zahvaćenih poplavama u maju ove godine. Anketirano je oko 850 stanovnika BiH koji su pretrpjeli štete od poplava i klizišta i kojima je humanitarna pomoć bila neophodna

Anketa koju je u julu provela Antikorupcijska mreža nevladinih organizacija u Bosni i Hercegovini ACCOUNT u područjima zahvaćenim poplavama i klizištima, pokazala je da je svaki treći korisnik humanitarne pomoći bio svjedokom zloupotrebe i nepravilne raspodjele.

Poražavajući je i podatak da je tek mali broj njih spreman prijaviti ove zloupotrebe. Čak 65% onih koji su bili svjedocima nepravilnosti u distribuciji pomoći nije spremno prijaviti šta su vidjeli, čak ni anonimno.

Tamara Zrnović iz Helsinškog komiteta za ljudska prava u Republici Srpskoj iz Bijeljine, organizacije koja je u ime ACCOUNT-a provela anketu na području ovog grada, kaže da je strah glavni razlog zašto ljudi ne žele prijaviti nepravilnosti.

Neki od njih su dobili pomoć i potpisali se, pa su se plašili da, ako prijave nepravilnosti da sljedeći put neće dobiti pomoć. Kada god smo radili anketiranje građana, i prije i poslije poplava, strah je bio razlog što ne žele prijaviti nepravilnosti i korupciju, kaže Zrnovićeva.

Neki od ispitanika su i u anketnim listićima upisali da ne žele prijaviti nepravilnosti jer se plaše. Drugi se, opet, ne žele miješati.

PONAŠAMO SE KUKAVNO

Mi ovdje nemamo tradiciju građanske hrabrosti. Postoji jedan čip poslušnosti – ideološke poslušnosti, etno poslušnosti, klero poslušnosti koja se njeguje stoljećima. Od Istanbula do Beča, preko nekih ispostava moskovskih, istočno-blokovskih i centralnih komiteta. Nemamo dovoljno građanske hrabrosti, kaže za Žurnal dr. sci. Esad Bajtal, filozof, sociolog, psiholog i politički analitičar:

To još nije ušlo u našu kulturu, nije zaživjelo i upravo zato se ponašamo kako se ponašamo – kukavno. Šutimo o tome kako nam je a oni koji “gledaju odozgo” izazivaju taj strah. Dok god ih se građani boje, dok god građani ne smiju izraziti svoje mišljenje, dok god građani na svoju pobunu očekuju neki žestok odgovor koji kod njih izaziva strah, licemjerno je govoriti o bilo kakvoj demokratiji.

Prema rezultatima ACCOUNT-ove ankete, najviše nepravilnosti u raspodjeli humanitarne pomoći ispitanici su uočili u Doboju. Čak 66% korisnika tvrdi da su svjedoci neregularnosti. Slijedi Sanski Most sa  41%, Bijeljina sa 38% i Brčko sa 29% ispitanika.

Gledajući ukupan broj anketiranih stanovnika u sedam opština/općina u kojima je anketa provedena, čak 35% anketiranih je primijetilo neregularnosti u raspodjeli pomoći, a najveći broj zamjerki se odnosi na volontere koji su, navodno, robu uzimali sebi ili davali svojoj porodici i prijateljima koji, u nekim slučajevima nisu ni bili poplavljeni.

Već 20 godina ovdje vladaju određene političke strukture i tendencije koje se stalno pozivaju na narod, a u stvari praktično, na terenu, rade protiv naroda. Da to nije tako, zar bi ova zemlja bila sa najmanjom kupovnom moći u Evropi, za bi ona spadala među 13 ili 11 najjadnijih zemalja svijeta u ekonomskom i svakom drugom egzistencijalnom smislu? Dakle, naprosto smo mogli očekivati da se događa to što se događa, a događalo se zloupotreba humanitarne pomoći ljudima koji su za sat vremena izgubili sve svoje, kaže Bajtal.

Esad Bajtal smatra da, ako stvar čitamo psihološki, onda se dogodila identifikacija malih građana, običnih stanovnika koji su došli u poziciju da vladaju nečim.

Počeli su vladati na način kako zvanično vlada i velika politika – grabiti sebi, a drugima šta ostane. To se naprosto dogodilo refleksno. Već 20 godina se u ovoj zemlji otima, vara, grabi sebi. Ti mali, prosti ljudi, bez razvijene građanske svijesti i savjesti, samo su ponovili na terenu jedan praktični model koji njih pogađa već dvije decenije, vjeruje Bajtal.

OPŠTA MORALNA EROZIJA

Lopovluk, neodgovornost i bezobrazluk nadležnih, samovolja, neodgovornost, nepravilna i neravnomjerna raspodjela, prijateljske i rodbinske veze i politička podobnost uzroci su nezadovoljstva poplavljenih, sudeći prema njihovim komentarima na anketnim listićima: 

Ljudi koji nisu ugroženi poplavama su bili na spiskovima, a oni koji su dijelili pomoć su imali svoje prioritete. Nije pošteno razdijeljeno. Probirali su bolju robu za svoje, a ostalo što ostane su pakovali u kutije i nosili za poplavljeni narod.
Ovlašteni su vršili nepravilnu raspodjelu. Neke kuće u selu su primile pomoć više puta dok neki jedva da su primili ikakvu pomoć, jer u momentu podjele, koja se završi za dva sata, nisu bili u selu jer nisu mogli da borave u poplavljenom objektu.
Ako nisi u odgovarajućoj stranci ili ako si politički neopredijeljen, dobićeš samo ostatke od pomoći, jer su i spiskovi pravljeni po političkoj osnovi.

Mi možemo logički misleći pretpostaviti da je ta zloupotreba još veća, da je bilo i onih koji su mogli, a nisu svjedočili iz raznoraznih razloga u tom pravcu. Mi svjedočimo jednoj opštoj moralnoj eroziji u društvu, a ona opet počinje i dolazi od političkog vrha, smatra Esad Bajtal i dodaje:

Pogledajte naše ljude u inozemstvu.  Tamo gdje su društva sređena, tamo gdje je istinska, a ne pseudodemokratija na djelu, tamo gdje važe zakoni, gdje su pravno uređene države, kako se oni tamo ponašaju? Oni su tamo najbolji radnici, najsavjesniji građani, oni tamo ne prave nikakve probleme, oni tamo ni od kog ništa ne otimaju, ne varaju i ne kradu. Ovdje oni rade upravo ono što radi njihova vlast.

Među nezadovoljnim građanima, koji su u samo nekoliko sati ostali bez svega što su mukotrpno sticali je i Jadranko Trifković, stopostotni invalid, Kakanjac koji od 2001. godine živi u Doboju.

Ja sam potpuno poplavljen. Iz stana sam izašao go k'o od majke, što se kaže, gore nego u ratnim uslovima, kaže Jadranko za Žurnal:

Nisam se vratio u svoj stan niti se imam u šta vratiti. Sada sam smješten u kasarni, a uslovi su tamo da bog sačuva. Ja sam invalid. U ratu sam ostao bez noge, a druga mi je oduzeta zbog moždanog udara. Kasarna u kojoj sam sada smješten je udaljena dva-tri kilometra od Doboja, a sada hoće da me premjeste na drugo mjesto. Ja se ne mogu vratiti u svoj stan, jer tamo nemam uslova za opstanak. Pošto mi je stan u suterenu, tamo još uvijek ima vlage i sad čekam šta će biti.

SVAKO JE UMIJEŠAO PRSTE

Prema rezultatima ankete, u Doboju, jednoj od najpogođenijih opština, šest od deset ljudi je svjedočilo zloupotrebi pomoći. Jadranko Trifković je jedini stanovnik Doboja koji je skupio hrabrosti da prijavi nepravilnosti.

Ove ljude koji daju hranu treba pitati da li su došli tu zbog poplavljenih i socijalno ugroženih, ili zbog svojih poznanika, ogorčen je Jadranko.

Dodaje da je bilo slučajeva da humanitarnu podižu i ljudi koji nisu poplavljeni, ali i da su podizali više pomoći nego što imaju članova porodice.
Trifković se suočio sa još jednim problemom:

U javnoj kuhinji, onima koje ne poznaju, traže kanticu. Kako ću ja donijeti kanticu kad nisam iz stana iznio ništa?

Trifković nije jedini koji smatra da je pomoć dijeljena selektivno. Brojni nezadovoljni stanovnici Doboja na anketnim listićima su ponovili slične tvrdnje:

Pošto ja nemam veze i poznanike među ovima što su dijelili pomoć, mene niko ništa ne pita.
Svaki dan sam išao i stajao u redu za pomoć! Ništa nisam dobio!
Svako je umiješao prste, koristila se pomoć za druge stvari.

Ovo su samo neki od komentara iz Doboja.

Mihailo Arsenić, sekretar Gradske organizacije Crvenog krsta Doboj, tvrdi da u Crvenom krstu nije bilo zloupotrebe humanitarne pomoći.

Crveni krst ima evidenciju o svemu što je došlo, šta je podijeljeno i kako je podijeljeno. Pomoć je korisnicima ravnomijerno dijeljena, kaže Arsenić i dodaje da su ga i ranije kontaktirali novinari koji su od građana dobivali informacije o zloupotrebama i o navodnom tajnom skladištu humanitarne pomoći.

To nije tačno, tvrdi Arsenić.

KONTROLA RASPODJELE

S naše strane sigurno nije bilo zloupotreba. Ali imali smo problema sa ljudima koji su samostalno dolazili i dijelili pomoć. Oni podijele koliko imaju i kome hoće, a onda su ljudi koji nisu primili takvu pomoć dolazili nama da pitaju “kako je ovaj dobio, a ja nisam”, kaže Arsenić i dodaje da Crveni krst u Doboju ima najviše problema sa ljudima koji nisu poplavljeni.

Oni obilaze punktove i traže pomoć, pitaju zašto ne mogu dobiti iako su siromašni, a pomoć koja je došla je namijenjena poplavljenima, objašnjava.

Kontrolu podjele humanitarne pomoći su rigorozno radili i u Opštini Laktaši. Anketa je pokazala da je najmanji broj nepravilnosti uočen u mjesnoj zajednici Trn koja je najviše stradala u poplavama u ovoj Opštini.

Mi smo se zaista trudili da sve to što dođe i što ide iz skladišta da se evidentira i da se tačno zna kome je otišlo. Mi imamo u evidenciji potpise svih onih koji su preuzeli pomoć. Da li se dešavalo sporadično ili pojedinačno da je neko zloupotrijebio humanitarnu, to ne možemo znati jer niko od nas nije policajac, ali to je zaista moralo biti svedeno na minimum jer postoje evidencije, imali smo stalno nadziranje i obilaske tih mijesta, upravo zbog toga da bi pomoć otišla na prava mjesta i ljudima koji su bili poplavljeni, kaže za Žurnal Snježana Kelešević, predsjednica Skupštine Opštine Laktaši.

Prema njenim riječima, podijeljeno je jako puno pomoći, a u njihovoj evidenciji je više od hiljadu domaćinstava koji su primili pomoć, ali i oni koji su tu pomoć odbili.

I ja i moji saradnici smo stalno bili na terenu, a čak je i policija bila uključena, kaže Keleševićeva.

Mi smo u potpunosti otvoreni i svi koji su bili svjedoci zloupotrebe humanitarne pomoći su mogli doći i prijaviti to u Opštini. Lično sam razgovarala sa ljudima kada je bila podjela vaučera da čujem od njih da li je bilo neregularnosti i da li je bilo žalbi. Čak smo angažovali policiju i oni su obilazili tamo gdje je bilo prijava. Mislim da smo revnosno radili na zaštiti onih koji su poplavljeni koji su trebali da dobiju pomoć, tvrdi Snježana Kelešević.

DA LI SMO IZIGRANI?

Količine humanitarne pomoći koju su prikupili i poslali građani Bosne i Hercegovine preko različitih humanitarnih organizacija je nemoguće utvrditi. Solidarnost koja je u vrijeme majskih poplava punila stupce svih medija na vidjelo je izbacila i koliko je zapravo nepovjerenje građana prema svim institucijama vlasti. Potreba da se pomogne unesrećenima, ali i da ta pomoć stigne na pravu adresu, a ne u privatno skladište ili za nečiju promociju, na terenu je donijela i štetu.

Ima tu svega. Najgore je to što se ova katastrofa desila u vrije predizborne kampanje i sve to što se radi, radi se pojedinačno. To je najveći problem. Svi oni misle da će pomoći narodu, a ustvari samo odmažu, kaže Mihailo Arsenić, sekretar Gradske organizacije Crvenog krsta Doboj.

Treba pozdraviti svakog onoga koji je uputio bilo kakvu pomoć, u bilo kojem obimu i bilo kojem obliku. On je izrazio svoju solidarnost sa onima koji su pogođeni nesrećom. Međutim, dolazi drugi korak – moramo kao savjesni ljudi i savjesni građani pratiti to da li smo izigrani, da li je ta pomoć došla onima kojima je upućena, smatra Dr. Esad Bajtal.

U prilog tome da u nekim slučajevima humanitarna pomoć nije pravilno dijeljena govori i jedan komentar sa anketnog upitnika:

U jednu mjesnu zajednicu u kojoj ima 120 krava, došlo je dvije tone mlijeka. A nije došla stočna hrana.

U vezi sa kontrolom podjele humanitarne pomoći, Esad Bajtal smatra da se trebamo ponašati onako kako se u posljednje vrijeme ponašaju neka zapadna društva i zapadne države.

Holanđani su poslali svoje ljude i materijale da grade ovdje ljudima objekte. Nisu vjerovali ovdašnjim vlastima. I mi kao građani ne smijemo vjerovati unaprijed bilo kome da će naša pomoć stići onima kojima je upućena. Mi moramo slijediti trag vlastite pomoći i ako se događaju stvari izvan naših očekivanja, izvan naših želja, izvan modela naše solidarnosti i potrebe da budemo zajedno s tim ljudima, onda se građanski pobuniti. Trebamo izraziti svoju građansku hrabrost i reći “Ne može to tako”. Moramo naći načina da se upre prstom u one koji su izigrali i naše povjerenje i izigrali očekivanja onih koji su pomoć očekivali, a nisu je dobili, kaže Bajtal.

HRANE NESTAJE

Avgust se bliži kraju. Još je rano za vremenske prognoze za jesen, ali kakva god da bude, zalihe hrane u magacinima nestaju.

Sekretar Gradske organizacije Crvenog krsta Doboj, Mihailo Arsenić za Žurnal kaže da sa zalihama hrane kojom sada raspolažu, ne mogu kompletirati jednu podjelu.

Što se tiče programa za bebe, toga imamo za naredne tri godine, koliko god beba da se rodi, da ne kupuju ljudi ništa. Polovne garderobe imamo toliko da ne znamo kuda ćemo s tim. Čak 80% humanitarne pomoći koja je stigla u Doboj je bila u programu za bebe, polovnoj garderobi, posteljini i vodi. Samo 20% je došlo u hrani koja nam je bila najneophodnija, kaže Arsenić.

U Doboju radi i javna kuhinja koju su obezbijedili donatori iz Turske.

Ova kuhinja još uvijek radi za 1300 korisnika, a taj broj će se najvjerovatnije povećati na 1500 korisnika i to će možda ostati na duži period kao topli obrok. Naše zalihe se privode kraju i naredne sedmice očekujemo da ćemo s tim završiti, kaže Arsenić.

Sa početkom septembra će se intenzivirati i predizborne kampanje. S obzirom da jedan broj anketiranih smatra da se pomoć već dijelila politički podobnima, ovakve bi pojave mogle bit sve češće.

To možemo očekivati dok god imamo ove ljude na vlasti, ljude koji su ispolitizirali život u svakom njegovom segmentu. U našem izvaranom, ispolitiziranom društvu, život služi politici, umjesto da politika služi životu i tako će biti dok god se ne ugledamo na zapadna, uređena društva. Tek kada se počnemo ugledati na njih i težiti tome, tek tada ćemo biti u stanju da živimo normalan život u kojem nikome neće padati na pamet da manipuliše nama klero-, etno- i drugim meta-naracijama. Tek tada ćemo imati dovoljno građanske hrabrosti, vjeruje Dr. Esad Bajtal.

Antikorupcijska mreža u BiH ACCOUNT sprovela je istraživanje u sedam bh. opština zahvaćenih poplavama u maju ove godine.

Anketirano je oko 850 stanovnika BiH koji su pretrpjeli štete od poplava i klizišta i kojima je humanitarna pomoć bila neophodna.

Najveći broj stanovnika je dobio hranu, vodu i higijenske pakete, samo 17% ih je dobilo odjeću i obuću, dok je najmeštaj, kućanske aparate i druge potrepštine dobilo manje od 7% ispitanika. Na poručju Bijeljine, 18 ispitanika nije dobilo nikakvu pomoć.

Oko 60% ukupnog broja stanovnika smatra da je humanitarna pomoć koju su primili odgovarajuća. Ipak, u Sanskom Mostu čak 87 korisnika pomoći smatra da pomoć nije bila odgovarajuća, dok je u Doboju nezadovoljno 74 ispitanika.

Prema podacima prikupljenim anketom, stanovnici su humanitarnu pomoć dobijali prvenstveno od Crvenog krsta/križa, opština i mjesnih zajednica. Oko 70 ispitanika je odgovorilo da je primilo pomoć od vjerskih organizacija, a 43 od nevladinih organizacija. Samo šest anketiranih građana je odgovorilo da je pomoć primilo od humanitarnih organizacija, a troje je primilo pomoć od firme u kojoj su zaposleni.

ACCOUNT je preko svojih članica proveo anketu u općinama/opštinama Sanski Most, Brčko, Doboj, Kalesija, Laktaši – Trn i Bijeljina.

Mreža ACCOUNT nastavlja monitoring distribucije humanitarne pomoći i istražuje prijave nepravilnosti u raspodjeli.

ANALIZA ANKETE


OPĆINE/OPŠTINE: Bijeljina (mjesne zajednice Balatun, Batković Klis, Janja, Velino Selo), Brčko (Brka, Dernova, Krepšić 1 i 2, Polanka, Stari Rasadnik, Vučilovac), Doboj, Kalesija (Jeginov Lug, Kikači, Paraći, Zelina), Laktaši (Trn), Sanski Most (Bare, Grad, Jezernice, Karići, Ključka, Kruhari, Trnova), Zenica (Bistričak, Kolići, Nemila, Smajići,Topčić Polje)

ČLANICE MREŽE KOJE SU PROVELE ANKETU:
Helsinški komitet za ljudska prava Republike Srpske, Bijeljina
Omladinski centar Vermon, Brčko
Centar za razvoj civilnog društva u BiH, Doboj
Udruženje građana poljoprivrednika Agrorazvoj, Gojčin, Kalesija
Udruženje diplomiranih pravnika unutrašnjih poslova, Banja Luka
Udruženje građana Za bolji Sanski Most, Sanski Most
Forum građana Zenica, Zenica

UKUPAN BROJ ISPITANIKA: 876


Antikorupcijska mreža nevladinih organizacija u Bosni i Hercegovini ACCOUNT je u maju pokrenula projekat monitoringa raspodjele humanitarne pomoći u područjima BiH koja su pogođena katastrofalnim poplavama i klizištima.

U okviru ovog projekta, građani koji su pretpjeli štete i koji su zavisili od humanitarne pomoći, mogli su prijaviti neregularnosti i korupciju u raspodjeli pomoći na 25 info-punktova, odnosno nevladinim organizacijama članicama Mreže ACCOUNT.

Volonteri ovih nevladinih organizacija su, u najvećem broju, također bili uključeni u distribuciju pomoći, tako da je i na taj način vršena kontrola ulaza i raspodjele humanitarne.

S obzirom da smo u periodu od maja do prve polovine jula 2014. primili mali broj prijava neregularnosti, a da se o ovakvoj vrsti malverzacija dosta govorilo, ACCOUNT je odlučio provesti anketu među građanima – korisnicima humanitarne pomoći. Na ovaj način smo željeli provjeriti kakvu vrstu humanitarne pomoći su građani dobijali, u kojim količinama, koliko često su svjedočili nepravilnostima u raspodjeli, u čemu su se ogledale te nepravilnosti i da li žele prijaviti zloupotrebu, a ako ne – zašto.

Prema rezultatima ankete, od 876 ispitanika, njih 828 (94,5%) je pretrpjelo štetu ili gubitak uzrokovan poplavama i klizištima. Od ovog broja, 772 ispitanika (88%) je bilo u situaciji da im je neophodna humanitarna pomoć.

Prema izjavama ispitanika, najviše ih je primilo hranu (655 ispitanika), zatim higijenske pakete (429), odjeću i obuću (189) i vodu (106). Nemještaj i druge kućne potrepštine (aparate, deke i posteljinu) primilo je 60 ispitanika, a 63 anketirana iz seoskih sredina su primili stočnu hranu. Pomoć nije primilo 18 stanovnika iz bijeljinskih naselja, kojima je pomoć bila neophodna.

U anketnim upitnicima, ispitanici su navodili da se dešavalo da ne dobiju humanitarnu pomoć ukoliko se u trenutku dijeljenja pomoći nisu zatekli kod poplavljenog objekta. Nekoliko ispitanika je također navelo da je pomoć dijeljena uglavnom u centrima sela, kućama na glavnim ulicama, dok stanovnici zaseoka ili nisu dobijali pomoć ili su je dobijali u mnogo manjim količinama od ljudi iz centra.

Podjela pomoći na unaprijed određenim punktovima u nekim je slučajevima značila da stari, iznemogli i invalidi nisu bili u mogućnosti preuzeti humanitarnu pomoć. Ispitanici iz Doboja su često naglašavali da su morali stajati u redovima za pomoć, a da se znalo desiti i da pomoći nestane dok dođu na red.

U telefonskom razgovoru sa jednim ispitanikom iz Doboja, dobili smo informaciju da su pojedine osobe zadužene za održavanje reda pred humanitarnim organizacijama gdje se dijelila pomoć propuštali pojedince preko reda u zamjenu za novac ili cigarete.

Također, veliki broj ispitanika je naveo da se često dešavalo da pomoć primaju ljudi koji nisu poplavljeni, ali imaju rodbinske ili prijateljske veze sa volonterima koji su dijelili pomoć.

Oko 61% ispitanika (532) je odgovorilo da je humanitarna pomoć koju su primili bila odgovarajuća.

Većina ih nije željela odgovoriti na pitanje šta je razlog što pomoć nije bila odgovarajuća, a oni koji jesu odgovorili kao razlog su naveli da nije bilo dovoljno pomoći (60 ispitanika) i da je podjela vršena selektivno (45).

Korupciju i kriminal kao razlog je navelo 34 ispitanika, dok je 23 smatra da podjela pomoći nije bila dobro organizovana. Ipak, ove podatke treba uzeti s rezervom, jer veliki dio ispitanika koji su naveli da je pomoć bila odgovarajuća naknadno dopisalo da je pomoć dijeljena neravnomjerno, selektivno i neracionalno.

Na jednom anketnom listiću iz Doboja je navedeno da je mjesna zajednica u kojoj ima 120 krava dobilo dvije tone mlijeka, a da nisu dobili stočnu hranu. Također je navođeno da, na primjer, nije dijeljena stočna hrana po grlu, već po nekim drugim kriterijumima. Već je ranije navedeno u ovoj analizi da su ispitanici navodili da je pomoć dijeljena i po partijskoj liniji i po vezama sa volonterima i/ili opštinskim službenicima.

Kao razloge, ispitanici su u manjem broju odgovarali da je razlog neodgovarajuće humanitarne pomoći lopovluk, bezobrazluk i samovolja onih koji su bili zaduženi za podjelu pomoći.

Od korisnika koji su primali humanitarnu pomoć, čak 35% ih je bilo svjedocima zloupotrebe humanitarne pomoći. Stanje je posebno alarmantno u Doboju, gdje je čak 66% ukupnog broja ispitanika rekao da su svjedočili neregularnostima. Slijedi Sanski Most sa 41% ispitanika, Bijeljina sa 38%, Zenica sa 35% i Brčko sa 29%. Na području Općine Kalesija nisu zabilježene nepravilnosti, a Mjesnoj zajednici Trn na području Opštine Laktaši, nepravilnostima je svjedočilo 14% ispitanika.

Posebno zabrinjava činjenica da je samo 36% ispitanika spremno da prijavi neregularnosti u distribuciji humanitarne pomoći. I ovdje se izdvaja Doboj, u kojem je samo jedan ispitanik spreman prijaviti zloupotrebe, dok je u Bijeljini to spremno učiniti samo 33% ispitanika koji su svjedoci zloupotrebe.


(zurnal.info)